Hrvatska ostala bez kontrolnog udjela u Petrokemiji

Tjednima se, naime, držalo u tajnosti kako se realizirao postupak povećanja temeljnog kapitala i izdavanje njezinih novih dionica, tek su procurile brojke o ulaganjima države, čiji je udjel kroz nekoliko tvrtki i institucija prelazio 45 posto u dosadašnjoj vlasničkoj strukturi, a investirale su nešto više od 12 milijuna eura, piše Poslovni dnevnik.

Nepoznanicom je ostalo koliko je dionica upisao i uplatio većinski vlasnik, turska grupacija Yildirim, a sada se pokazuje i da su te informacije za državu neugodne. Yildirim je u postupku uspio premašiti procjene da će kroz dokap steći gotovo 75-postotni udjel.

Investirano je, kako se doznaje, ukupno 128,9 milijuna eura, u čemu je Yildirimov udjel iznosio 116,8 milijuna. Time je udjel države skliznuo na 20 posto. Kako je došlo do propusta?

Još u veljači, kada je na razini resornih ministarstava financija i gospodarstva odlučeno da će se prihvatiti Yildirimov prijedlog financijskog jačanja Petrokemije, utvrđeno je i da će se s prije samog upisa dionica usuglasiti i konačne kalkulacije ovisno o visini uloga turskog suvlasnika. Ulaganja su se trebala kretati unutar predloženih okvira između 70 i 140 milijuna eura, čime bi se temeljni kapital kutinskog proizvođača mineralnih gnojiva podebljao s 55 milijuna na 125 do 195 milijuna eura.

Takav financijski okvir za dokapitalizaciju usuglašen je odlukom glavne skupštine, a postupak je, dakle, rezultirao gotovo rekordnim ulaganjem, sada je podignut na 183,9 milijuna eura. No, cilj, a to je zadržavanje kontrolnog paketa, državni dioničari nisu ostvarili.

Četiri su predstavnika države u postojećoj strukturi, CERP, Janaf, Fond za financiranje NEK i Plinacro, no ovaj posljednji se iz postupka povukao, iako je ranije bilo najava da će sudjelovati sva četiri državna dioničara. Kako su pojasnili na naš nedavni upit, odlučili su ne sudjelovati u dokapitalizaciji zbog velikih vlastitih investicijskih projekata.

Pogreška se, kako se ispostavlja, dogodila u koracima. Suprotno previđenom, državni dioničari svoje dionice uplatili su prije Yildirima, ostavivši mu time i mogućnost veće uplate. Nije tajna da Yildirim od samog početka pregovora o ulasku u Petrokemiju preuzimanjem tvrtke Terra Mineralna gnojiva od Ine i PPD-a (koja posjeduje 54,52% dionica Petrokemije) otvoreno komunicirao da je zainteresiran za 100-postotno vlasništvo, ali država nije imala jasan stav oko svoje pozicije u Petrokemiji.

Najprije je nudila udjel koji ima CERP, no po cijeni koja je za Yildirim bila previsoka. Potom je, s izbijanjem krize nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, zbog značaja kojeg kao jedini proizvođač gnojiva Petrokemija ima za hrvatsku poljoprivredu, odlučila zadržati kontrolu nad kompanijom.

Upravo zbog postojanja nepovjerenja između dva glavna partnera u Kutini, pravni stručnjaci smatraju da je prije donošenja odluka skupštine ili na skupštini trebalo čvršće utvrditi daljnje odnose države i Yildirima, a svakako je, tvrde, država morala pratiti većinskog dioničara, kako bi zadržala svoju ciljanu poziciju.

Ovako je uplatom prije Yildirima pristala svojevoljno na rizik i izgubila kontrolu nad procesom, te, uvjeravaju znalci trgovačkog prava, nema više pravnog prostora za manevar. Opcija koja državi preostaje da popravi grešku i vrati, odnosno ponovno stekne kontrolu u Petrokemiji tek su razgovori s Yildirimom. No, to se, kažu sugovornici, svodi na dobru volju većinskog suvlasnika, koji se, premda upoznat sa željom da država želi zadržati kontrolu, nakon svega ipak odlučio upisati veći broj dionica što nije u duhu partnerstva, pa je pitanje ishoda takvih razgovora.

Provedeni postupak nije moguće poništiti, a pitanje je mogu li koristiti eventualni pritisci države na koje se neki pozivaju, budući da kao strani investitor Yildirim može, primjerice, pokrenuti pravne sporove i tražiti zaštitu na međunarodnim sudovima.

Pravnici upozoravaju da je, s obzirom na to da je država, kada je već utvrdila da joj Petrokemija predstavlja tvrtku od posebne važnosti, prije dokapitalizacije trebala u statutu urediti odnose i ‘zacementirati’ svoj status ‘kontolora’, te si osigurati da ni u kojem slučaju ne može ostati bez kontrolnog paketa ili prava koja on donosi.

Druga mogućnost bila je ugovoriti odnose s Yildirimom na način kako su, primjerice, ugovoreni s Molom u slučaju Ine. Naravno, ovaj put u svoju korist.

Što se dogodilo i gdje je bio propust zbog čega nije ispunjen cilj da država zadrži kontrolni paket u Petrokemiji, u srijedu u CERP-u nismo dobili odgovor. Predstoji vidjeti i kako će ovaj slučaj obilježiti i formiranje nove vlade Andreja Plenkovića, tim više što je ključni koalicijski partner Domovinski pokret, već najavio da se uz energiju, želi odmah pozabaviti i temom proizvodnje gnojiva, ključne za poljoprivrednu proizvodnju.

Sasvim sigurno će se otvoriti žučna rasprava o ovoj temi, jer logično je pitati se i zašto je država investirala još 12 milijuna eura da bi se njezin vlasnički udjel prepolovio!? Ili zašto postojeći paket CERP-a nije prodala i pritom zaradila budući da će Yildirim s gotovo 80 posto vlasništva de facto biti jedini gazda.