Do 2035. cestama bi moglo voziti i do tri milijuna robotaksija

Širenje robotaksi usluga najbrže će se odvijati u SAD-u i Kini, navodi prognoza BCG-a, dok će tempo uvođenja u Europi biti nešto sporiji zbog fragmentiranog regulatornog okvira, ali i zbog viših operativnih troškova u odnosu na SAD i Kinu.

Prema konzervativnoj procjeni iz analize BCG-a naziva „Napokon je stigla: evolucija robotaksija”, do 2035. bi u Kini moglo voziti 850 tisuća, u SAD-u 350 tisuća, a u Europi približno 120 tisuća robotaksija.

Za širenje je, naravno, ključan i stav potrošača. Prema BCG istraživanju provedenom na više od devet tisuća ispitanika, u Kini je trenutačno oko 60 posto potrošača otvoreno prema robotaksijima, dok u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi samo 30 - 35 posto kaže da bi bilo spremno koristiti takvu uslugu.

Sigurnost, pouzdanost i niski troškovi

Robotaksiji postaju privlačni i onima kojima je manje važan faktor tehnološkog noviteta, a više sigurnost, pouzdanost i niski troškovi. Zbog toga, BCG očekuje da bi prihvatljivost robotaksija potrošačima do 2030. u SAD-u mogla dosegnuti 60 posto, a u Europi prijeći 45 posto.

Tehnologija je zaista prešla nekoliko ključnih pragova. Danas postoji jasan put ka smanjenju troškova po kilometru, u SAD-u do otprilike 80 centi, a u Kini na ekvivalent od 40 centi po kilometru.

“Najvažnija poruka iz BCG-ove analize nije da je autonomija “riješena”, nego da se utrka seli na teren operativne izvedbe — koliko brzo i koliko pouzdano možete ući u grad, izgraditi infrastrukturu (za punjenje, održavanje i čišćenje vozila), zadovoljiti regulatora, održavati flotnu kvalitetu i pritom spuštati trošak po kilometru. Upravo zato će tržišno usvajanje robotaksija biti evolucija, ne revolucija: tehnologija je prešla ključne pragove, ali uvjeti za širenje sazrijevaju grad po grad.” ističe Boris Gardijan, vođa projekata u BCG-u. “Globalno gledano, pioniri robotaksija prirodno dolaze iz tržišta gdje su tri stvari povoljne: regulatorni sistem, visoki troškovi rada vozača (što pojačava ekonomsku logiku automatizacije) i kapital za višegodišnja ulaganja. Zato su SAD i Kina u prvim valovima, ispred Europe. Europa će napredovati, ali fragmentirana pravila, stroži zahtjevi za sigurnost i viši operativni troškovi znače da će se uspjeh ostvariti kroz pomno odabrane urbane zone, uvođenje u fazama, i standardizaciju sigurnosti. Unatoč višegodišnjem komercijalnom radu, čak i u današnjim središtima robotaksija poput San Francisca ili Pekinga, udio robotaksija u ukupnoj taksi floti i dalje je manji od jedan posto.”

Tempo uvođenja, uz otvorenost potrošača prema robotaksijima, oblikovat će i faktori poput troškova ulaska na tržište, vremena potrebnog za skaliranje, te u kojoj će mjeri te usluge uspjeti preuzeti udio od drugih oblika prijevoza.

Ulazak na nova tržišta skup je i dugotrajan. Osim toga, potrebno je savladati složene regulatorne, operativne i tehnološke izazove. Prema procjeni BCG-a, pokretanje komercijalnog poslovanja u jednom američkom gradu može potrajati i do dvije godine te koštati 15 - 30 milijuna američkih dolara. Uz to, pokrivanje cijelog velikog metropolitanskog područja, uz današnji tempo širenja, može potrajati četiri do šest godina.

Prema konzultantskoj kući, tržište autonomnih vozila u posljednjem je desetljeću prošlo kroz vidljivu transformaciju. Početni entuzijazam za robotaksije zamijenilo je razočaranje zbog praktičnih teškoća; nekoliko ključnih tvrtki povuklo se s tržišta ili promijenilo strategiju. U novije vrijeme, međutim, u više velikih gradova (poput San Francisca, Los Angelesa i Pekinga) robotaksi je pokrenut kao komercijalna usluga, što tržištu može dati novi zamah. Naročito zbog toga što su opipljiva poboljšanja pouzdanosti, sigurnosti i jediničnih troškova ponovno vratila optimizam.

Gdje će se pojaviti robotaksiji?

Prema BCG-u, nisu svi gradovi jednako pogodni za širenje robotaksija. Najviše će se učvrstiti u gospodarski razvijenim i tehnološki naprednim regijama, u početku u SAD-u i Kini, a potom postupno i u drugim dijelovima svijeta. Gospodarstva u razvoju, s lošijom infrastrukturom i nižim troškovima rada vozača vjerojatno će značajno kasniti te bi tek nakon 2040. mogla postati atraktivna za širenje robotaksija.

Očekuju se i velike regionalne razlike u operativnim troškovima. U Europi će poslovanje u početku biti skuplje nego u SAD-u, prvenstveno zbog viših troškova energije i radne snage za održavanje flote vozila, te strožeg regulatornog okvira. U Kini su, nasuprot tome, operativni troškovi 30 - 50 posto niži zahvaljujući jeftinijoj tehnologiji i nižim troškovima rada.

Robotaksi – osobni automobil – javni prijevoz

Prema prognozi BCG-a, dugoročno bi u gospodarski razvijenim gradovima robotaksiji mogli zamijeniti 55 - 85 posto gradskih putovanja. Teritorijalno gledano, u tipičnoj, raširenoj američkoj urbanoj aglomeraciji mogli bi pokrivati oko 20 posto ukupnog područja.

Zbog visokih troškova parkiranja, robotaksi je valjana alternativa vlastitom osobnom automobilu, no privatna vozila i dalje će igrati značajnu ulogu u našem životu. Na lokacijama gdje korištenje privatnih automobila nije ograničeno visokim naknadama za zagušenja ili zonama niskih emisija, te visokim cijenama parkinga, osobni automobili vjerojatno će i dalje biti dominantan oblik prijevoza.

Istodobno, veća autonomna vozila, poput robotiziranih prigradskih autobusa, mogla bi dobiti osobito važnu ulogu u budućem javnom prijevozu – pogotovo u područjima s manjim brojem putnika, gdje je trošak autobusnih vozača disproporcionalno visok u odnosu na broj prevezenih putnika. Ta vozila mogu olakšati takozvani „prvi i posljednji kilometar” do čvorišta javnog prijevoza te pridonijeti tome da se i područja koja su danas slabije pokrivena, lakše uključe u mrežu javnog prijevoza.