Banke u Hrvatskoj će tvrtkama naplaćivati držanje eura na računu

Da je ta praksa, koja je već neko vrijeme na snazi u eurozoni, stigla i u Hrvatsku, potvrdila je Novom listu Hrvatska narodna banka, ali nisu nam otkrili koje su banke posegnule za time i u kojem se rasponu, barem prema podacima koje oni imaju, ta naknada zasad kreće.

Još krajem prošle godine banke su u Hrvatskoj počele podizati različite naknade klijentima, i tvrtkama i građanima, neke su uvele i nove naknade, a sada na hrvatsko tržište ulazi i negativna kamatna stopa.

– Hrvatska narodna banka upoznata je s namjerom pojedinih poslovnih banaka da počnu naplaćivati naknade za držanje sredstava na računima u eurima korporativnih klijenata. Prema najavama banaka takve bi se naknade obračunavale u postotku od iznosa koji se drži na računu.

Važno je naglasiti da se obavijesti koje smo dosada zaprimili odnose isključivo na račune pravnih osoba i to u eurima, a ne i na račune fizičkih osoba kao niti na kunske račune, poručuju iz HNB-a.

Otkrivaju i da su im poslovne banke tu svoju namjeru obrazložile time »da i same plaćaju negativnu kamatnu stopu na sredstva u eurima koja drže u poslovnim bankama europodručja, ali i kod HNB-a u sustavu TARGET2-HR«.

– Slijedom navedenoga poslovne banke već duže vrijeme i same snose troškove držanja sredstava u eurima, zbog čega se ove naknade uvode s ciljem nadoknade troškova kojima su izložene, kažu u svom odgovoru iz središnje banke.

Pojednostavljeno rečeno, neka domaća banka koja ima depozite u svojoj banci majci u eurozoni na taj novac ima negativnu kamatu, odnosno majka banka joj na to naplaćuje naknadu, pa onda i ona odlučuje takvu naknadu naplaćivati hrvatskom poduzeću koje kod nje ima eurski račun.

Ako je naknada koju neka banka naplaćuje ili će je naplaćivati, uglavnom će to u većini slučajeva biti od 1. svibnja, veća od kamate koju tvrtka dobiva zato što novac drži u banci, u konačnici ona ima negativnu kamatu.

Zatražili smo od HNB-a i objašnjenje je li takvo postupanje banka zakonito ili ne, a HNB-ov se odgovor u konačnici svodi na to da se ne bi moglo isključiti rizik da sudovi, jer zasad sudske prakse po ovom pitanju nema, zaključe da banke zaobilaze prisile pravne norme, odnosno onu koja kaže da su dužne plaćati kamate na pologe svojih klijenata.

Iz središnje banke objašnjavaju da namjeru poslovnih banka, posebice sa stajališta klijenata banaka, treba promatrati kroz prizmu odredbi Zakona o obveznim odnosima, posebno odredbi toga zakona koje reguliraju bankarski tekući račun (članci 1007. do 1015.) i bankarski novčani polog, odnosno depozit (članci 990. do 997.).

Upozoravaju da odredbe po pitanju bankovnog tekućeg računa ne sadrže zabranu primjene negativnih kamatnih stopa, a uz to članak 1014. Zakona o obveznim odnosima u pogledu ugovora o bankovnom tekućem računu izrijekom predviđa mogućnost da banke obračunavaju proviziju za izvršene usluge koje su obuhvaćene ugovorom o tekućem računu kao i naknadu za posebne troškove učinjene u vezi s tim ugovorom.

No iz HNB-a dodaju da, ako se poslovni odnos banaka i njezinih klijenata i namjera uvođenja negativnih kamatnih stopa odnose na ugovor o bankovnom novčanom pologu, onda se mora voditi računa o odredbama Zakona o obveznim odnosima koje reguliraju bankarski novčani polog, a posebice na članak 997. koji propisuje dužnost banke da plaća kamatu na novac koji je kod nje položen, ako zakonom nije drukčije određeno.

– Kako u RH ne postoji drugi zakon koji bi omogućavao poslovnim bankama da primijene negativnu kamatnu stopu, iz odredbe članka 997. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da primjena negativne kamatne stope kod ugovora o bankarskom novčanom pologu u hrvatskom pravnom poretku nije dopuštena, odgovaraju iz HNB-a.

Dodaju da u prilog navedenom ide i odluka Ustavnog suda od 4. listopada 2000. godine kojom je potvrđeno da je praksa ugovaranja kamatne stope na depozit od nula posto suprotna prisilnoj odredbi tadašnjeg članka 1045. ZOO-a, koji je zapravo danas članak 997., koji kaže da je banka dužna plaćati kamatu na novac koji je kod nje položen.

HNB ukazuje i na to da postoji mogućnost da banke formalno udovolje članku 997. Zakona o obveznim odnosima tako da položitelju (deponentu) formalno plate neku kamatu, ali da istovremeno položitelju naplate i neku vrstu naknade (što nije izrijekom zabranjeno) pri čemu bi visina naknade mogla premašiti iznos plaćene kamate.

– Kako u ovom trenutku za opisanu situaciju ne postoji relevantna sudska praksa, ne može se isključiti rizik da bi sudovi ovakvo ugovaranje pozitivne kamate uz naknadu koja rezultira obvezom položitelja da banci plati više nego što je primio na ime kamata mogli ocijeniti kao zaobilaženje prisilne pravne norme, navode iz HNB-a.

Dakle, ugovaranje negativnih kamatnih stopa na depozite u bankama nije dopušteno, banke su dužne plaćati kamatu na novac koji je kod njih položen i ona ne smije biti nula posto, ali mogle bi naplatiti naknadu koja u konačnici može biti veća od kamata koje plaćaju na depozite i time bi poduzeća koja na računima imaju novac u eurima plaćala negativnu kamatu.

Dosad takvu situaciju nismo imali, pa nema ni sudske prakse i pitanje je hoće li, ako netko pokrene sudske postupke, sudovi zaključiti da banke zaobilaze prisilne pravne norme po kojima su dužne plaćati kamatu na položeni novac, a ne naplaćivati negativnu kamatu svojim klijentima.

Iz HNB-a još napominju i to da je unutar monetarne unije EU-a, naplata negativnih kamata na depozite već neko vrijeme prevladavajuća bankovna praksa.

– Budući da je RH članica EU-a u kojoj postoji sloboda kretanja kapitala i sloboda pružanja usluga, pa tako i bankovnih usluga, ovo otvara i pitanje ravnopravnih tržišnih uvjeta, napominju iz HNB-a i dodaju da su banke obvezne pri uvođenju negativne kamatne stope voditi računa o svim aspektima koji utječu ili bi mogli utjecati na upravljanje likvidnosnim rizikom.