Ta samozatajna specijalistica infektologije, koja ravna zagrebačkom Klinikom za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević" i upravo čini sve da Hrvatska suzbije epidemiju misterioznog virusa COVID-19, umirila je i osvojila građanstvo već svojim prvim javnim nastupom. I postala jedno od najomiljenijih lica u ratu protiv korone, piše Večernji list.
Kompetentnost, profesionalnost i stručnost priznaju joj i kolege, koji su njezina znanstvena istraživanja nagradili s čak sedam nacionalnih i devet međunarodnih nagrada. Međutim, unatoč svemu tomu, hrvatski akademici nedavno su odbili prijedlog da profesorica Markotić postane redovita članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) i stekne titulu akademkinje! O čemu je riječ?
Doktorica Markotić već je osam godina članica suradnica HAZU, a za prestižnu titulu akademkinje kandidirao ju je akademik Dragan Dekaris u prosincu 2019. godine. Osim nje, jedine žene, na listi kandidata za nove redovite članove Razreda za medicinske znanosti našlo se još sedam liječnika: Boris Brkljačić, Miro Jakovljević, Bojan Jelaković, Željko Kaštelan, Krešimir Rotim, Željko Sutlić i Siniša Volarević. Ukupno osmero kandidata, a spomenuti Razred, koji inače čini 16 akademkinja i akademika, imao je pravo na izbor samo triju novih članova.
Na izbornoj sjednici - koja je održana u veljači ove godine, u jeku priprema za rat protiv virusa koji je već harao Kinom, odnosno neposredno uoči osnivanja Nacionalnog kriznog stožera - okupilo se 15 od 16 akademika. Nakon tajnog glasanja ispostavilo se da su dovoljan broj glasova (najmanje devet) dobila samo dvojica liječnika s Rebra - Bojan Jelaković i Željko Kaštelan. Oni su time izabrani za kandidate za redovite članove Razreda, a akademici će postati odlukom Skupštine HAZU, koja u pravilu samo potvrđuje odluke svojih razreda. Doktorica Markotić osvojila je pet glasova te je, zajedno s kolegama Borisom Brkljačićem i Sinišom Volarevićem, ušla u drugi krug glasanja, u neizvjesnu „bitku" za preostalo treće mjesto u Razredu. No nijedno od njih troje nije osvojilo potrebnih devet glasova.
Štoviše, profesorica Markotić dobila je taj put samo četiri glasa. Time je treće mjesto ostalo nepopunjeno, a sljedeći izbor novih redovitih članova Razreda za medicinske znanosti dogodit će se tek za dvije godine. Zašto nije izabrana doktorica Markotić, nenametljiva žena koja je trideset godina živjela i školovala se u multikulturalnoj i multinacionalnoj Bosni i Hercegovini, u kojoj je prošla i ratne strahote? Zbog čega ta profesorica posvećena svome poslu nije poželjna u HAZU te još nema pravo na naziv „akademik"?
Prema Akademijinim kriterijima, „za redovitog člana može biti izabran znanstvenik ili umjetnik, državljanin Republike Hrvatske, čiji su rezultati i dometi na polju znanosti ili umjetnosti po svojoj visokoj vrijednosti općepriznati". Znači li to da njezini rezultati i dometi nisu općepriznati? Da njezini znanstveni članci u uglednim međunarodnim časopisima kao što su Nature medicine i The Lancet nisu odraz izvrsnosti?
Poznavatelji prilika u Akademiji kažu nam da razlozi njezina odbijanja nemaju veze s njezinom stručnošću, nego s odnosima u liječničkim krugovima te - s lobiranjem. Dakle, s vještinama koje profesorica Markotić u svojoj bogatoj karijeri nije uspjela svladati. Osim profesionalnih, u njezinu životopisu zapisane su neke sasvim druge vještine: svira pijanino, orgulje, usnu harmoniku, a bavi se i pisanjem i modeliranjem. Od ostalih vještina navela je (uz „smajlić") - preživljavanje u ratnim uvjetima! Kao da je znala s kakvom ćemo pošasti biti suočeni.
