Ambicije Europske unije su velike: već za šest godina bi sve članice trebale najmanje petinu svog teritorija – uključujući i more, prepustiti prirodi i prekinuti bilo kakvu obradu i korištenje. Tako ambiciozan plan nipošto nije po volji svih u Europi tako da je na sastanku ministara okoliša u Luksemburgu ovisilo o svakom glasu. Već se unaprijed znalo tko je „za“, a tko „protiv“ i ispalo je kako će odlučujući biti glas Austrije.
Austrijska ministrica Leonore Gewessler iz stranke Zelenih je izjavila kako joj „odluka nije laka“, ali je ipak dala glas „za“, što znači da je ta sporna europska inicijativa prihvaćena i što je austrijska političarka još zasolila izjavom kako je to „pobjeda za zaštitu našeg životnog temelja.“
Vlada u Beču i njen kancelar, Karl Nehammer iz Austrijske narodne stranke (ÖVP) su ostali kao gromom pogođeni: njegova i odluka vlade je bila da Austrija ne prihvati taj europski plan već i zbog pritiska iz gospodarstva i od poljoprivrednika koji su tako, najčešće bez nadoknade, prisiljeni prestati obrađivati dio zemljišta kojeg imaju. Glasovanje ministrice je kancelar nazvao „žestokim krivim ponašanjem“ i „kršenjem dogovorenog“, ali makar je i nekima iz njegove konzervativne stranke dojadila koalicija sa Zelenima, vladajuća koalicija u Austriji će ipak ostati.
No to nije kraj svađi: kancelar je najavio tužbu na europskoj razini gdje će Beč tražiti da se glasovanje ministrice o širenju netaknute prirode u Uniji proglasi ništavnim jer to nije bila želja i vlade te zemlje. Dapače: kancelar i vlada su već podigli kaznenu prijavu protiv ministrice, optužujući je za zlouporabu službenog položaja.
Kako je i kancelar Nehammer objasnio, zapravo jedini razlog da njegova vlada neće prekinuti koaliciju sa Zelenima jest što se u Austriji već 29. rujna održavaju izbori i tu nema velikog smisla dogovarati nekakvu novu koaliciju. To znači da bi zemlja – kako se austrijski kancelar izrazio; „pala u kaos“ slobodnog formiranja većine u parlamentu za pojedine odluke i zakone, a to ne samo da ne bi donijelo mnogo – nego bi bilo i vrlo skupo.
Jer kako nam objašnjava austrijska politologinja Lore Hayek sa Sveučilišta u Innsbrucku, takvo „slobodno formiranje većine“ i pogotovo uoči izbora se svodi tek na „izborne poklone“ biračima – Austrijanci to zovu „Wahlzukerln“, „izborni slatkiši“ bez mnogo brige, tko će to onda i platiti. Takav odnos u parlamentu u Austriji je i vladao uoči izbora 2008. gdje su se masovno prihvaćali zakoni kao što je ukidanje pristojbi za studij, smanjivanje poreza na dodanu vrijednost za niz proizvoda, povećanje mirovina i druge socijalne pomoći... I kancelar Nehammer je podsjetio kako je taj „kaos“ do danas Austriju koštao 30 milijardi eura, a Hayek nam kaže kako su ti davni „slatkiši“ i ove godine Austriju koštali nešto preko 4 milijarde eura.
Mnogo je veće pitanje, što će ova svađa u koaliciji značiti za predstojeće izbore. Narodnjaci trenutnog kancelara ne stoje osobito dobro: sa 21% podrške su tek na trećem mjestu, iza socijaldemokrata i iza – kao što se i na izborima za Europski parlament vidjelo, trenutno uvjerljivo najsnažnije stranke, populističke Slobodarske stranke Austrije (FPÖ). Politologinja smatra kako bi to moglo biti vrlo zanimljivo: jer FPÖ se već pozicionirao protiv drugih, konzervativnih stranaka svojim uobičajenim temama migracije i politike azila tako da bi ovaj spor oko područja netaknute prirode – koji svakako zanima mnoge Austrijance, mogao dati prostora i drugim strankama za dodatne glasove.
Najprije su tu naravno kancelarovi Narodnjaci koji su i više nego jasno pokazali kako se s time ne slažu, ali i stranci Zelenih je to zapravo prilika osloboditi se okova ove koalicije i govoriti što doista hoće i želi. A što žele građani Austrije, to ćemo saznati tek koncem rujna.