Beroš stekao značajan politički kapital, ali...

Viša sila s nebesa, naravno, u stvarnosti je bio splet političkih okolnosti. Zahvaljujući tome Beroš, dotad za širu javnost nepoznat neurokirurg iz zagrebačkog KBC-a Sestara milosrdnica, zgrabio je priliku života i postao ministar, a onda je život režirao scenarij u kojemu se slučajni ministar sasvim slučajno prometnuo u slučajnog lidera. Ima li slučajni lider Vili Beroš potencijal da bude i rasni lider sposoban riješiti barem neke od dubinskih problema zdravstvenog sustava do kraja mandata, vjerojatno neće ni imati prilike pokazati budući da će izbori za novi sastav Sabora biti ujesen, a vrijeme do njih „pojest“ će korona i njezine posljedice, piše Večernji list.

Kad je Beroš imenovan za ministra, u kuloarima je bilo i čuđenja otkud je on izronio i kako to da je premijer baš njega izabrao s obzirom na to da nije baš neki politički jak igrač u HDZ-ovim redovima, a pomalo zloban odgovor bio je: „Vili je to najviše želio...“ Logičnije je objašnjenje bilo da nitko od HDZ-ovih jakih igrača nije bio voljan izgorjeti u toj kratkoj završnici parlamentarnog mandata u tako osjetljivom i dubiozama opterećenom resoru kao što je zdravstvo. Pokrenut visokim stupnjem osobne ambicije Vili Beroš je riskirao, očito i zato što je procijenio da u političkom smislu ionako nema što izgubiti budući da ništa ozbiljno i nema, prihvatio je ponudu i onda ga je, ma koliko zvučalo neprikladno ili apsurdno, „pomazila“ korona.

Ozbiljan politički kapital U krizi koju je izazvao koronavirus Beroš je pokazao da je dorastao zadatku i time stvorio ozbiljan politički kapital za budućnost. Ispitivanja javnog mnijenja izbacila su ga na vrh ljestvica političke popularnosti za ožujak. I premda nas do parlamentarnih izbora dijeli otprilike pola godine, već sad je jasno da se njegovo ime neće moći zaobići u budućim predizbornim kombiniranjima. Priznati neurokirurg, ali anoniman političar Beroš u kratko je vrijeme postao svima prepoznatljivi Vili koji svakodnevno ulazi u hrvatske domove i na svim mogućim informacijskim platformama šalje poruke: „Ne brinite se, tu sam, tu smo, znamo što radimo, slušajte naše preporuke i sve će biti u redu...“ U njegovu je javnom usponu pandemija odigrala ključnu ulogu.

No hoće li mu to biti i odskočna daska za buduću političku karijeru? Može biti, bilo bi logično. Ali i ne mora. Znaju to mnogi koji su se opekli računajući da će im to što su se u nečemu dokazali biti prednost. Ne bi se prvi put dogodilo da onaj tko brzo iskoči, brzo i nestane, jer stranačka mašinerija ne voli one koji strše.

– Mislim da se svi možemo složiti da bi se ministarske dužnosti na nešto više od šest mjeseci prihvatila samo osoba koja želi priliku. Ministar Beroš prepoznao je svoju. U javnost je izašao kao neobilježen, bez repova...O njemu nitko nije ništa znao, pa ni od njega očekivao, i to mu je bila prednost. Na ruku mu je išlo i to što je naslijedio u javnosti jednoga od najomraženijih ministara zdravstva koje smo imali. U komunikacijskom je smislu Milan Kujundžić bio jako loš i time je njegov nasljednik Beroš dobio najbolji mogući komunikacijski kontekst. Kriza koju je izazvala korona ključna je za njegov sadašnji dobar rejting i za njegovu buduću karijeru. Kriza mu je osigurala svakodnevnu vidljivost, i to u pozitivnom kontekstu. Kad jednom ova kriza prođe, nestat će i ta pozitivna vidljivost. Kad se u vremenu poslije pandemije koronavirusa bude pojavljivao u javnosti, bit će to isključivo u negativnom kontekstu jer, kad nema ugroze, počet će se preispitivati sve što se sad preskače zato što je strah trenutačno najjači. Tada će se drukčije analizirati svaka odluka Nacionalnog stožera, svaka kupnja opreme, sve što tada bude izlazilo u javnost iz samog sustava, a o čemu sad ne znamo ništa... – analizira komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić.

Procjenjujući hoće li s liderskim kapitalom stečenim u krizi Beroš napraviti ozbiljnu političku karijeru, naša sugovornica kažeda će se puno toga moći iščitati iz neslužbenih informacija koje će se iz raznih političkih izvora pojavljivati u javnosti.

Jedna od priča koje se trenutačno vrte je da će HDZ upravo Beroša pripremati za kandidata za gradonačelnika Zagreba kako bi profitirali od njegove popularnosti. No, ako ima istine u toj kuloarskoj priči, to može značiti dvije stvari - ili da HDZ i dalje ne želi pobijediti u Zagrebu ili da bi se netko tom kandidaturom zapravo pokušao riješiti Beroša. Nastave li se nagađanja povezana s Beroševim nastupom na lokalnim izborima u Zagrebu, smatra Ankica Mamić ,utjecat će na percepciju njegove stručnosti koja se zbog korone temelji u prvom redu na liječničkoj profesiji. Bilo bi logičnije, kaže, da se nagađa da će upravo zbog svojeg rada u krizi biti predložen za ministra zdravstva i u sljedećem mandatu u slučaju da HDZ pobijedi na izborima.

To što mu, dakle, pozicija slučajnog lidera može, ali i ne mora biti VIP pozivnica za nastavak utakmice u prvoj ligi, Beroševu situaciju čini kompliciranijom od onih koji su lišeni tereta politike. Nijedno njegovo obraćanje javnosti nije samo upozorenje zdravstvenog djelatnika, liječnika grđanima kako da se ponašaju da bi smanjili rizik od zaraze, nego je to prilika i isticanje zasluga Vlade i premijera, jer kriza za HDZ ima golem politički potencijal. I u tom smislu Beroš ima obvezu donijeti profit svojoj stranci. A kako je to kad je netko oslobođen tereta politika, vidi se odmah uz njega, kad se pogleda epidemiologinja dr. Alemka Markotić, ravnateljica Infektivne klinike „Dr. Fran Mihaljević“.

Ona je neupitan stručni autoritet koji uživa bezrezervno povjerenje javnosti. I njezin je liderski potencijal postao javna činjenica slučajno i, da nije korone, većina građana ne bi nikad čula njezino ime. No kad ju je slučajnost gurnula u prvi plan, hrvatska je javnost vidjela što to znači kad nekome vjeruješ zato što vidiš da zna o čemu govori, da potpuno razumije situaciju i na temelju znanja i profesionalnog iskustva može procjenjivati što će se događati i donositi odluke koje je potrebno donijeti.

– Naravno, uvijek je lakše kad čovjek ima samo jednu agendu nego kad ih ima dvije, tri, pet... Dr. Markotić, dakle, ima upravo to – jednu jedinu agendu, a to je da isključivo svojim liječničkim znanjem i iskustvom pridonese što bržem obuzdavanju koronavirusa i to sa što manjim brojem žrtava. Ona nastupa isključivo s aspekta struke i ne mora razmišljati o drugim stvarima ni odgovarati na pitanja što će neka odluka značiti za državni proračun ili kako će netko iz politike reagirati na neku odluku... Svaki njezin nastup pokazuje da ona ima prirodni autoritet i lidersku energiju kakva je potrebna u krizama, jer je to energija oko koje se ljudi okupljaju. Dr. Markotić ne improvizira, govori jasno, jedno- stavno, činjenice ne interpretira, sigurna je u ono što govori, stabilna, uvjerljiva i mirna... – kaže Ankica Mamić.

Pravim osvježenjem drži i to što je riječ o ženi, s obzirom na to da je u patrijarhalnom hrvatskom društvu malo žena na liderskim pozicijama. Zbog mnogih osobina koje su s koronom izašle u javnost, dr. Markotić, koja se predstavila i kao žena konzervativnijeg svjetonazora, zbog svoga bi djelovanja mogla biti sjajan uzor i progresivnim ženama, smatra naša sugovornica. I da se za kraj još jednom vratimo na politički aspekt. Kad opasnost od koronavirusa jenja, može se očekivati da će cijelo društvo biti u stanju posttraumatskog stresnog sindroma i da će jednu krizu zamijeniti druga – ona gospodarska. Iako je Vlada svojim paketima mjera pomogla i kupila vrijeme, to nije trajno rješenje, kaže Ankica Mamić.