Bjelogrlić: I ako se dogodi ta pobjeda koju priželjkujemo - čeka nas rastureno društvo, prazne kase

"Tko zna što nas čeka, a ako se dogodi ta pobjeda kojoj se nadamo, čeka nas slomljeno društvo, prazna blagajna...", ocijenio je Bjelogrlić, pozivajući "sve članove društva da se pokušaju ujediniti u jednom frontu i da svi pomognu toj društvenoj pobuni koju predvode studenti, bilo da će to biti jedna studentska lista, ili nekoliko kolona s iste strane, volio bih jednu, ali ako nije moguće - napravimo neku vrstu društvenog dogovora".

Dodao je da postoji namjera prikriti odgovornost za 16 smrtnih slučajeva u padu nadstrešnice na Željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, kao što se to već mnogo puta dogodilo.

"Isti ti ljudi odgovorni za sve što nam se događa, piju neka skupa vina vrijedna nekoliko desetaka tisuća eura... dok im mladost krvari u Srbiji, pokušavajući se izboriti za tračak svoje budućnosti", istaknuo je.

Dodaje da nema sumnje da se većina Srbije probudila i spremna je boriti se za slobodu, za novu Srbiju, "potencijal je ogroman, ali ono čega smo svi svjesni jest da je politička borba koja je pred nama, odnosno izbori, ne znamo kada će biti, ne znamo jesmo li u stanju prisiliti Vučića da ih raspiše, jer za svaki dan koji provedemo u ovoj državi, trebat će nam još deset da se oporavimo".

Naglašava da treba poraditi na političkoj artikulaciji i ocjenjuje da je studentska lista nepoznata, izbori nisu raspisani, "a mi se želimo pripremiti za njih".

Bjelogrlić, koji je i jedan od osnivača ProGlasa, kaže da imaju ideju boriti se za glas dijaspore, u kojoj, kako dodaje, prema procjenama ima između 150 i 200 tisuća glasova, "spremni smo za to, ali nismo dovoljni, ali ne možemo pronaći saveznike".

Na pitanje što je prepreka jedinstvu, kaže da postoji mnogo prepreka.

„Od odluke do provedbe je put koji zahtijeva mnogo toga“, ocjenjuje i dodaje da postoji „neviđena snaga“ u lokalnim frontovima i organizacijama.

„Moramo pokušati stvoriti univerzalnu uključenost i mobilizaciju, jer će nam trebati kada pobijedimo zlikovce, tada će nam biti najpotrebnija“, ističe.

Sa suzama je rekao da je, kada je danas od 11:52 do 12:08 sati na Željezničkom kolodvoru u Novom Sadu gledao 16 minuta šutnje i ljude koji su plakali, „sjetio sam se nekih predaka koji su sanjali o Srbiji u 21. stoljeću, siguran sam da je nisu ovako zamišljali“.

„A možda je njima teže nego svima nama koji danas živimo“, rekao je.

Ocijenio je i da Srbija nikada neće biti zemlja kakva je bila prije godinu dana, ali da ne može tvrditi kakva će biti u budućnosti.