Epidemiolozi savjetuju, ali odluke moraju donositi političari

Borba protiv koronavirusa, život s pandemijom i preživljavanje te prijetnje je poput utrke na duge staze. Sve će to na duži rok biti izazov za društva, ali i politiku, kako nacionalnu, tako i međunarodnu. I politika traži savjet stručnjaka. Ali koliko daleko se u tome ide?

Pljesak s balkona i s prozora već odavno je utihnuo. Oni su bili namijenjeni medicinskom osoblju, liječnicama i liječnicima, njegovateljicama i njegovateljima za posao koji obavljaju, posao čiju opasnost nitko nije mogao i ne može predvidjeti. Samo u Italiji je umrlo više od 150 liječnika. I tamo se aplaudiralo i navijalo za heroje. Ali heroji nisu dovoljni, barem kada je riječ o medijima. Oni traže zvijezde, zvijezde koje se mogu “graditi“, ali i - srušiti. Među zvijezde ove prve korona-etape spadaju virolozi.

Njemačka može biti zadovoljna kada je riječ o znanstvenicima i znanstvenom novinarstvu. Tako smo dobili jednostavna uputstva koja je svatko mogao primijeniti: prati ruke, izbjegavati veće skupine ljudi, poštovati fizičku distancu - i u privatnom životu.Na taj način se praktički sudjelovalo u akademskom istraživanju u nastanku. Uživo se moglo pratiti nove spoznaje, uključujući sve pokušaje i pogreške, hipoteze, njihovo pobijanje, konkurentske izjave – dakle, sve što je sve dio znanosti.

Tako se i odgovor na pitanje treba li ili ne treba nositi zaštitne maske, od ožujka u potpunosti promijenio. I ima mnogo drugih pitanja na koja stručnjaci još uvijek nemaju odgovor i mole za strpljenje. Svejedno, oni su odavno zvijezde – gledano prema tome koliko je njihov znanstveni rad prihvaćen u društvu i koliko su zastupljeni u medijima. Ali i na temelju toga jesu li sexy i imaju li karizmu. I onaj tko prvi razvije cjepivo – bilo u Berlinu ili Bonnu, na Oxfordu, u Parizu ili Wuhanu – medijski će status zvijezde zamijeniti statusom Mesije.

I političari su odgovorni za činjenicu da su znanstvenici dobili takvu ulogu. Jasno, da bi se u praksi provele nezamislive stvari, sve do ograničavanja temeljnih građanskih prava u mnogim područjima, politika i savezna vlada su tražili podršku i savjet virologa. U međuvremenu se traže savjeti i predstavnika drugih znanstvenih grana. Ali konkretne odluke donose političari – i samo političari. Stručnjaci mogu iznijeti svoje mišljenje, mediji su tu da prenosu informacije i određenim mišljenjima daju težinu i guraju ih u prvi plan. Ali odluke donosi politika. Zato se političarke i političari i bira, zato oni i dobiju mandate.

U svijetu koji postaje sve nepregledniji, stručno mišljenje je važno i postaje sve važnije. Jedva da je moguće sagledati koliko ima stručnih tijela. Prije dvadeset godina kancelar Gerhard Schröder je zbog važnih pitanja iz područja biomedicine utemeljio Nacionalno etičko vijeće, iz kojeg je kasnije nastalo Njemačko etičko vijeće. Ubrzo nakon što je izabrana za kancelarku, Angela Merkel se snažno založila za (do tada) slabo zapaženu Nacionalnu akademiju znanosti - Leopoldinu. To su samo dva primjera iz posljednjih par desetljeća.

Svakako je točno da su dio odgovornosti političara i neizvjesne situacije, donošenje neizvjesnih odluka, delovanje u kriznim situacijama kao što se moglo i čuti proteklih tjedana. To nije toliko daleko od mogućnosti pravljenja grešaka u znanosti. Jedan od mnogih impresivnih trenutaka njemačkog ministra zdravstva, Jensa Spahna, bio je trenutak kada je 22. travnja u Bundestagu govorio o mogućim greškama u odlučivanju, zbog kojih će kasnije biti potrebna isprika. To je bila velika stvar. Govorio je o sebi – a ne o znanstvenicima.

Zato svi ti nastupi i konkurencija među virolozima ostaje samo jedan dio borbe protiv pandemije. Oni su važni, ali nisu odlučujući. U vrijeme fundamentalno uzdrmanog društva političari to mogu i trebaju jasnije reći.

Odlučujuće ostaje što će učiniti političari, Bundestag i parlamenti. Nakon svakih izbora predsjednici Bundestaga uvijek iznova podsjećaju na veliku odgovornost koju imaju nositelji mandata. Oni su i sada odgovorni. Pogotovo sad.