Hrvati sve kritičniji prema stranim radnicima

Istraživanje je provedeno početkom studenoga 2025. na slučajnom, nacionalno reprezentativnom uzorku punoljetnih građana Hrvatske. Telefonsko anketiranje trajalo je od 2. do 14. studenoga, a u njemu je sudjelovalo 1.000 ispitanika. Riječ je o nastavku praćenja stavova građana o prisutnosti stranih radnika u Hrvatskoj. Rezultati ovogodišnje istraživanja pokazuju rast kritičnosti u odnosu na prethodnu godinu. Potpuno nezadovoljstvo prisutnošću stranih radnika izražava 20,63 posto građana, više nego u prvom valu istraživanja kada je taj udio iznosio 16,5 posto. Djelomično nezadovoljnih je 42,16 posto, neutralnih 34,13 posto, dok zadovoljstvo iskazuje manjina ispitanika: 2,78 posto djelomičnozadovoljnih i 0,30 posto potpuno zadovoljnih.

U odnosu na prošlogodišnje rezultate, vidi se promjena u strukturi razloga nezadovoljstva. Strah od kriminala bio je prisutan i prošle godine, kada je, uz taj sigurnosni aspekt, jedan od najistaknutijih razloga nezadovoljstva bio i stav da u Hrvatskoj postoji prevelika kulturna raznolikost. Ove godine najčešći razlog nezadovoljstva ostaje strah od porasta kriminala, koji navodi 69,8 posto nezadovoljnih ispitanika, ali slijedi naglašavanje ekonomskih i radnih razloga. Zabrinutost zbog smanjenja mogućnosti zaposlenja za domaće radnike navodi 51,7 posto građana, a snižavanje cijene rada i radnih standarda 47,7 posto. Kulturne razlike i nesuglaasice navodi 48,8 posto ispitanika, ali sa slabijim intenzitetom nego u prošlom valu, što pokazuje da su se razlozi nezadovoljstva pomaknuli prema sigurnosnim i radno-ekonomskim objašnjenjima.

Među građanima koji su zadovoljni prisutnošću stranih radnika, glavnim se razlogom ističe kulturna raznolikost koju navodi 87,1 posto zadovoljnih ispitanika. Prema njihovim stavovima, ona doprinosi međukulturnoj razmjeni i obogaćivanju društvenog života. Slijede razlozi

povezani s tržištem rada, poput smanjenja nezaposlenosti (58,1 posto), povećanja ekonomske produktivnosti (48,4 posto) i veće dostupnosti pojedinih usluga (19,4 posto). Ove godine prvi je put mjerena i socijalna distanca prema stranim radnicima. Rezultati upućuju na visok stupanj društvene rezerve. Gotovo nitko od ispitanika ne želi da strani radnik postane član njihove obitelji. Samo 2,4 posto građana želi ih za prijatelje, 5,7 posto prihvatilo bi ih kao susjede, a oko 10 posto ih želi za kolege na poslu. Rezultati pokazuju da je prihvaćanje stranih radnika najizraženije u radnom okruženju, dok su bliži oblici društvenih odnosa rijetko prihvatljivi.

Analiza sociodemografskih obilježja pokazuje kako su stavovi prema stranim radnicima u velikoj mjeri ujednačeni prema spolu, dobi i stupnju obrazovanja, uz manja odstupanja. Mlađi ispitanici nešto češće iskazuju neutralne ili blago pozitivne stavove, dok stariji ispitanici češće navode sigurnosne razloge nezadovoljstva. Razlike prema spolu i obrazovanju su minimalne. Međutim, razlike prema radnom statusu izraženije su nego u drugim skupinama. Nezaposleni ispitanici u većoj mjeri iskazuju negativne stavove prema stranim radnicima i osobito naglašavaju zabrinutost zbog radnih mjesta i ekonomske nesigurnosti. Radno aktivne osobe navode slične razloge, ali u manjem intenzitetu, dok umirovljenici nešto češće ističu sigurnosne aspekte.

U usporedbi s prošlogodišnjim valom, ovogodišnji rezultati pokazuju porast potpuno nezadovoljnih građana te naglašen pomak u razlozima nezadovoljstva – dok su prošle godine kulturne razlike bile snažno istaknute zajedno sa strahom od kriminala, ove godine ekonomski i radno-sigurnosni razlozi dobivaju veću važnost. Budući da socijalna distanca prošle godine nije bila mjerena, ovogodišnji nalazi donose dodatnu analitičku vrijednost i pružaju novi uvid uobrasce društvene prihvatljivosti stranih radnika u Hrvatskoj.

Ivan Balabanić, voditelj istraživanja kaže da se u javnom i političkom prostoru posljednjih se mjeseci sve intenzivnije raspravlja o utjecaju stranih radnika na položaj hrvatskih radnika, najčešće u negativnom kontekstu.

"Naše istraživanje pokazuje da se takav naglasak jasno odrazio i na stavove građana. Dok su prošle godine glavni razlozi nezadovoljstva bili strah od kriminala i percepcija prevelike kulturne raznolikosti, ove godine građani u znatno većoj mjeri ističu zabrinutosti povezane s utjecajem dolaska stranih radnika na sigurnost, dostupnost radnih mjesta i visinu plaća, a u manjoj mjeri izražavaju zabrinutost za vlastitu kulturu i vrijednosti. Istraživanje također pokazuje da hrvatski građani ne žele imati gotovo nikakve osobne odnose sa stranim radnicima, što sugerira da ih doživljavaju ponajprije kao privremenu radnu snagu, a ne kao potencijalne sugrađane. Budući da je integracija dvosmjeran proces u kojem strani radnici trebaju prihvatiti hrvatsku kulturu i vrijednosti, ali i domaće stanovništvo treba pokazati otvorenost prema kulturnoj različitosti stranih radnika, ovi nalazi upućuju na to da će integracija stranih radnika u hrvatsko društvo biti značajan izazov.“