Hrvatska će do 2031. imati gotovo milijun starijih od 65, to je dodatni problem za zdravstvo

Iako se broj liječnika u desetogodišnjem razdoblju povećao za 3.500 ili za 21 posto, a medicinskih sestara za oko 6.000 ili za 22 posto, činjenica je da smo jedna od najstarijih nacija u svijetu te četvrta po starosti u Europi, zbog čega zdravstvene potrebe stanovništva rastu. Situacija će se u idućim godinama, nažalost, samo pogoršavati.

– U Hrvatskoj je u 2021. godini prosječna dob stanovništva bila 44,3 godine.Smanjenjem broja stanovnika zdravstveni sustav nije dobio olakšanje jer su Hrvatsku napustili mahom mladi ljudi, a otišli su i zdravstveni i nezdravstveni djelatnici. Već sada je u Hrvatskoj značajno više stanovnika starijih od 65 godina nego onih do 15 godina starosti, a do 2040. godine taj će se nepovoljni omjer dodatno povećati. Broj osoba starijih od 65 godina u zadnjih se 10 godina povećao za 110.000 ili za oko 15 posto, a isto toliko se smanjio broj djece do 15 godina. Procjenjuje se da ćemo do 2031. godine, dakle za osam godina, imati gotovo milijun osoba starijih od 65 godina, naveo je za Novi list Krešimir Luetić, predsjednik Hrvatske liječničke komore (HLK).

Činjenica je, dodaje Luetić, da zdravstvena potrošnja kod starijeg stanovništva raste. Kad je riječ o osobama starijim od 65 godina života, potražnja za zdravstvenim uslugama raste eksponencijalno pa stoga starenje stanovništva neminovno vodi povećanju broja zdravstvenih usluga i poskupljenju zdravstva.

Samim time, zdravstvu treba i više materijalnih, prostornih i kadrovskih resursa.

Šef Komore ovim je podacima odgovorio na tvrdnje Dražena Jurkovića iz Udruge poslodavaca u zdravstvu (UPUZ) da se ne može govoriti o manjku liječnika i medicinskog osoblja dok smo u prosjeku EU-a, a broj zaposlenih u zdravstvu raste za oko tisuću godišnje.

U hrvatskim bolnicama, prema podacima Hrvatske liječničke komore (HLK) trenutno radi 9.321 liječnik, od toga 6,5 tisuća specijalista i oko 3.000 specijalizanata.

Uz to, u liječenju bolničkih pacijenata sudjeluju i 154 umirovljena liječnika koji rade skraćeno, četiri sata dnevno. Većina svih bolničkih liječnika, oko 60 posto, radi u kliničkim bolničkim ustanovama i klinikama.

O tome koliko se time uspije pokriti sve potrebe sustava, govori podatak da nekih specijalista u sustavu nema ni izdaleka dovoljno.

Luetić za primjer navodi dermatologe, koji su ravnomjerno raspoređeni u javnom i privatnom sektoru pa tek svaki drugi dermatolog radi u javnim zdravstvenim ustanovama.

U nekim županijama ovih specijalista gotovo i nema, u Ličko-senjskoj županiji na primjer nema ni jednog, a u Koprivničko-križevačkoj, Dubrovačkoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji u javnom sektoru radi samo po jedan dermatolog.

Problema ima i s patolozima, kojih u nekim županijama, poput Ličko-senjske i Karlovačke, uopće nema, dok u mnogim županijama radi samo po jedan patolog, jedina osoba koja može napraviti i izdati patohistološki nalaz kao osnovu za daljnje liječenje.

Slično je i s kliničkim mikrobiolozima, koji detektiraju uzrok bolesti, a u četiri ili pet županija samo je jedan takav specijalist.

Istodobno, prema anketi koju je proveo HLK, vidljivo je da građani razloge dugih lista čekanja ne pripisuju manjku liječnika, već lošoj organizaciji zdravstvenog sustava i nedovoljnim ulaganjima u zdravstvo (njih 39 posto), za što krive resorno Ministarstvo zdravstva i Vladu.

Svaki peti građanin krivima za liste čekanja smatra uprave bolnica, a tek 11 posto misli da je uzrok u liječnicima.

Značajno bolju funkcionalnost zdravstvenog sustava moglo bi se, iznio je jučer šef HLK-a, postići reorganizacijom bolničkog sustava u Zagrebu, gdje radi trećina svih liječnika i liječi se više od trećine svih hrvatskih pacijenata.

Čak 13 zagrebačkih bolnica, od toga sedam državnih i šest gradskih, trebalo bi, smatra Luetić, ustrojiti kao dva velika bolnička centra – postojeće Rebro i jednu sveučilišnu bolnicu koja bi objedinila bolnice na zapadu grada, danas smještene u 150 godina starim zgradama.