Iskrčeni dijelovi Amazonije emitiraju više CO2 nego što ga apsorbiraju

Ističu da je jedan od glavnih uzroka krčenje šuma. Drveće raste i pritom apsorbira ugljični dioksid iz atmosfere te oslobađa kisik kroz proces fotosinteze. Za života drvo veže goleme količine ugljika, a tek kada umre ili izgori, ugljik se ponovno oslobađa kao ugljični dioksid, prenosi ScienceAlert.

Sječa i požari

U posljednjih nekoliko godina milijuni stabala izgubljeni su zbog sječe i požara.

Tropske šume vitalna su skladišta ugljika koja ljudima jamče hranu, lijekove, sklonište i opskrbu vodom i trenutačno su zaslužne za polovinu cjelokupne apsorpcije ugljika na Zemlji. Istodobno usporavaju stopu globalnog zagrijavanja.

No znanstvenici upozoravaju da bi se Amazonija mogla pretvoriti u izvor ugljika ranije nego što se dosad mislilo, s obzirom na to da se emisija stakleničkih plinova rapidno povećava iz godine u godinu.

Grupa znanstvenika stacioniranih u Europi i u Africi proučavala je podatke o rastu i smrtnosti stabala iz prašuma u jedanaest afričkih zemalja u posljednjih više od 50 godina.

Potom su te podatke usporedili sa sličnim mjerenjima provedenim na više od 300 parcela u Amazoniji.

Dio Amazonije već je izvor emisije ugljika

Istraživanja su pokazala da je jugoistočni dio prašume, odnosno oko 20 posto ukupne površine Amazonije, zbog ekstremne topline i suše već postao izvor emisije ugljika.

Tim stručnjaka pokušao je predvidjeti što će se događati u idućih dvadeset godina.

Rezultati studije, objavljeni u časopisu Nature, upućuju na to da će kapacitet rezervoara ugljika u afričkim šumama koje su proučavane, do 2030. godine pasti za 14 posto.

Istodobno su zaključili da će isti kapacitet, kada je riječ o Amazoniji, do 2035. biti - nula.

Članove brazilskoga Nacionalnog instituta za svemirska istraživanja (INPE) koji mjere stakleničke plinove zrakoplovima opremljenim senzorima u različitim dijelovima Amazonije to je otkriće iznenadilo.

Dok većina prašuma zadržava sposobnost apsorpcije velikih količina ugljičnog dioksida, osobito u vlažnijem dijelu godine, dio Amazonske prašume izgubio je tu sposobnost. Pojasnili su da je riječ o oko 20 posto jugoistočnog dijela prašume koji je postao izvor emisije ugljika.

Dio Amazonije mogao bi se pretvoriti u savanu

Stručnjaci strahuju da bi se u idućih 30 godina više od polovine prašumskog dijela Amazonije moglo pretvoriti u savanu.

Wannes Hubau, stručnjak za šumske ekosustave belgijskoga Kraljevskog muzeja za središnju Afriku, kaže da ovakvi rezultati premašuju najgora klimatska predviđanja znanstvenika.

"Smrt je prirodan dio ciklusa šumskih stabala. No odlaskom tolike količine CO2 u zrak, čitav je ciklus ubrzan i dosegnuo je za nas nepoznate razmjere", kazao je.

Znanstvenici već desetljećima upozoravaju na kritičnu točku Amazonije, točku u kojoj ta prašuma gubi sposobnost obnavljanja i počinje emitirati više ugljika nego što ga apsorbira.

Podsjećaju da je Amazonija osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća bila vrlo moćan rezervoar ugljika. U to je vrijeme iz atmosfere izvlačila i do dvije milijarde tona ugljičnog dioksida godišnje.

Anja Rammig, znanstvenica sa Sveučilišta u Muenchenu, kazala je da bi rezultati studije trebali potaknuti ljude na preispitivanje o tomu koliko ugljika čovječanstvo može emitirati, a da pritom ispuni ciljeve iz Pariškog sporazume o ograničenju globalnog zagrijavanja na znatno manje od 2 Celzijeva stupnja.

"Uz stvarnu zaštitu netaknutih tropskih šuma, da bismo spriječili katastrofalne klimatske promjene morat ćemo se još aktivnije angažirati na smanjenju antropogenih emisija stakleničkih plinova od onih navedenih u sporazumu", napisala je znanstvenika u uvodniku studije.

.