Je li rat u Ukrajini oživio NATO?

Može li ovaj rat biti prilika za trajno 'uskrsnuće' NATO-a?

U odgovoru na ruski napad glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg prvi je put poslao snage za brzo djelovanje, koje broje 40 tisuća vojnika, da obrane granice Europe.

Otkad su 2004. godine nastale, te postrojbe NATO-a, koje uključuju zemaljske, zračne, morske snage i snage za posebne operacije, dosad su bile u pogonu samo u slučajevima prirodnih katastrofa te u službi koordinacije povlačenja iz Afganistana 2021.

NATO se vraća prvotnoj namjeni

Savez je bio slabiji no ikad dosad. Bio je podijeljen, diskreditiran izjavama Macrona i bivšega američkog predsjednika Donalda Trumpa te destabiliziran zbog odlaska američke vojske iz Afganistana.

Jenny Raflik, istraživačica i specijalistica za povijest NATO-a na Sveučilištu u Nantesu, kazala je za France 24 da su "potezi Vladimira Putina omogućili NATO-u da ojača i ponovno učvrsti unutarnje veze."

"NATO se zbog ruske invazije vratio svojoj izvornoj namjeni, zbog čega su se smanjile i tenzije unutar saveza."

NATO je osnovan 1949. u doba hladnoga rata, kako bi obranio zemlje zapadne Europe od sovjetskog istočnog bloka.

Prema riječima Samanthe de Bendern, istraživačice iz skupine za strateško promišljanje Chatham House, danas ta namjena ponovno dolazi do izražaja.

"NATO je obrambena organizacija kojoj je cilj zaštititi zapadne zemlje pod američkim "nuklearnim kišobranom". Iako je već godinama podijeljen, prijetnja iz Rusije pospremila je glavne razloge unutarnjih nesuglasica u drugi plan."

Kraj podjela

Ovaj rat razriješio je dugotrajne razlike u razmišljanju između istočnih i zapadnih članica NATO-a. Nakon pada Sovjetskog saveza, zemlje koje su pripadale Istočnom bloku, kao što su Mađarska i Poljska, pridružile su se NATO-u kako bi se obranile od moćne Rusije.

Nedavni događaji opravdali su njihov strah članicama poput Francuske, Španjolske i SAD-a, koje su htjele da se savez usredotoči na Sredozemlje, Kinu i opasnost od terorizma.

Također, opravdana je i kritika SAD-a da Europa, a pogotovo Njemačka, ne ulaže dovoljno u vojsku.

Kancelar Olaf Scholz 27. veljače najavio je povijesni preokret u njemačkoj vojnoj politici. Berlin će uz proračun od 100 milijardi eura za obranu odsada do 2024. godine trošiti više od 2 posto svoga BDP-a na oružane snage, što SAD zahtijeva već godinama.

Sumnje oko odanosti pojedinih zemalja članica također su utišane. Američki predsjednik Joe Biden izjavio 24. veljače da će od Rusije braniti "svaki pedalj" NATO-ovog teritorija.

"Europa se već godinama brine o tome hoće li SAD ispuniti svoje dužnosti u NATO-u", kazala je de Bendern. Manje zemlje članice sumnjale su u reakciju SAD-a u slučaju napada na njih.

"Pozicija koju je Joe Biden zauzeo ublažila je strah, iako Europljani neće biti sasvim uvjereni sve dok SAD ne dokaže svoju odanost time što će ih braniti u slučaju oružanog napada."

S NATO-om se složila i Turska, iako su postojale sumnje da neće.

"Recep Tayyip Erdoğan održavao je blizak odnos s Vladimirom Putinom", kazala je de Bendern. "Odluka turskog predsjednika da pošalje oružje Ukrajini te da zatvori tjesnace Bospor i Dardanele te je sumnje ugasila."

Nuklearna prijetnja

Ulozi su povećani Putinovom naredbom da se ruske nuklearne snage podignu u visoki stupanj pripravnosti. Amerikanci su pokušali ublažiti napetost javnom potvrdom da neće slati vojsku u Ukrajinu.

To znači da je zahtjev ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskija da NATO zabrani letove iznad Ukrajine, koji bi američka vojska morala kontrolirati, zasad neće biti uslišan.

Europska unija Ukrajini je već poslala borbene avione. Prema de Bendern, zračna obrana je najveća ukrajinska šansa da pobijedi u vojnom sukobu.

No Biden je jasno poručio da NATO neće zračno intervenirati u Ukrajini, kako bi se izbjegao direktni sukob s Rusijom.

Zbog toga je neizvjesno hoće li NATO moći u budućnosti proširiti svoj utjecaj.

"Teško je predvidjeti kako će se situacija razvijati. Zbog rata prolazimo kroz izrazito emocionalno razdoblje", kazala je Raflik.

"Zasad javnost smatra da treba ulagati u obranu Europe i podržati razvoj NATO-ovih operacija. No kada se situacija smiri, pitanje je hoće li ljudi i dalje tako razmišljati."