Jonjić: Proteinsko cjepivo efikasno i gotovo da nema nuspojave

Francuski farmaceutski div Sanofi svoje cjepivo protiv koronavirusa razvija u suradnji s britanskom kompanijom Glaxo Smith Kline (GSK). Cjepivo se zasniva na tehnologiji koju Sanofi koristi za proizvodnju postojeće vakcine protiv sezonske gripe. No, u slučaju cjepiva protiv COVID-a kao antigen se koristi protein šiljka (S) koji potiče imunološki sustav na proizvodnju antitijela protiv koronavirusa.

I Sanofijevo cjepivo daje se u dvije doze, a dosadašnji tijek kliničkih pokusa pokazao je da izaziva snažan imunološki odgovor. Cjepivo je sada u trećoj fazi kliničkih ispitivanja i očekuje se da bi ga Europska agencija za lijekove mogla odobriti krajem ove godine.

O tome, o kakvom se cjepivu radi i što možemo očekivati od njega, Slobodna Dalmacija razgovarala je s prof. dr. sc. Stipanom Jonjićem, našim poznatim virusnim imunologom, pročelnikom Zavoda za histologiju i embriologiju i Centra za proteomiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Na tržište uskoro dolazi proteinsko cjepivo protiv COVID-a, o kakvom se cjepivu radi, koliko je učinkovito?

- Nekoliko je proteinskih cjepiva za COVID-19 u različitim fazama istraživanja i stvarno nisam siguran koje od njih će biti prvo koje će biti odobreno.

Kao što sama riječ kaže, ona se temelje na proteinu (antigenu) koji odgovara onom u sastavu virusa (primjerice S protein SARS-CoV-2 ili njegovim podjedinicama). Da bi se producirali u velikim količinama, koriste se različite tehnologije. Međutim, za razliku od mRNK cjepiva ili vektorskog cjepiva, proteini, odnosno bjelančevine, same po sebi obično ne mogu potaknuti snažan primarni imunološki odgovor koji uključuje i aktivaciju ključnih receptora prirođene imunosti ispoljenih na stanicama koje predočavaju strane antigene drugim imunim stanicama, poput limfocita T i B.

Zato je važno da uz antigen (u ovom slučaju S protein SARS-CoV-2 virusa) bude i tzv. adjuvant koji aktivira te rane imune mehanizme i potiče odgovor na antigen koji smo unijeli zajedno s adjuvantom.

Moglo bi se reći da je ovaj princip cjepiva već dobro poznat u vakcinologiji, dakle radi se o konvencionalnom cjepivu. Dakako, radi se na različitim verzijama "pakiranja“ antigena i adjuvanta, poput inkapsuliranih nanočestica, ali princip uvijek ostaje isti – ključno je imati virusni protein kao antigen i adjuvant koji je neophodan da pojača imuni odgovor- objašnjava dr. Jonjić.

U čemu se razlikuje od mRNK cjepiva, a u čemu od vektorskog?

- Kod mRNK cjepiva u organizam unosimo veliki broj kopija virusnog gena koji određuje antigen (primjerice S protein SARS CoV-2), ali za razliku od proteinskih cjepiva ova mRNK cjepiva ne trebaju klasične adjuvante jer tu funkciju obavlja sami RNK, koji aktivira stanice prirođene imunosti, ključne za početak imunog odgovora na proteine koji će biti određeni tim istim RNK molekulama. Dakako, ovo je ekstremno pojednostavljeno rečeno i sve skupa je puno složenije.

Kod vektorskog cjepiva u genom vektora (primjerice adenovirusa) ugrađujemo gen koji određuje protein na koji želimo dobiti imuni odgovor te nakon njegove ekspresije nakon unosa u organizam (vakcinacijom) stvaramo imuni odgovor na proteine tog vektora, pa tako i na "vektorirani“ antigen (u ovom slučaju obično S protein virusa).

Kod proteinskog cjepiva unosimo gotov antigen, odnosno protein i u tome je ključna razlika.

Kakve su i ima li ovo cjepivo nuspojave?

- Što se tiče nuspojava nije mi poznato ništa konkretno, ali recimo da vrlo rijetke nuspojave koje smo viđali kod vektorskog ili mRNK cjepiva ovdje ne bi trebale biti izražene.