Kako se raspalo zdravstvo u Srbiji?

Takvu situaciju nadležni nazivaju „prenapregnutim zdravstvenim sustavom", ali anesteziolog i predsjednik Sindikata liječnika i farmaceuta Srbije Rade Panić smatra da nema potrebe za eufemizmima. On je upravo izašao iz 24-satnog dežurstva i nema dilemu da je zdravstveni sustav Srbije „pukao".

„Pod tim podrazumijevam da za svako dežurstvo koje sam proveo od 6. studenog do 31. prosinca u kovid-jedinici u Kraljevu nisam imao dovoljno mjesta u jedinici intenzivne njege za sve pacijente kojima je to bilo neophodno. Podrazumijeva se da je nedozvoljivo da se u situaciji epidemije u redovima čeka više od dva sata, gdje nisu odvojeni kovid i nekovid ili sumnjivi kovid-pacijenti", objašnjava Panić u razgovoru za DW.

„Kada niste sposobni da zbrinete sve pacijente, onda morate primjeniti ratnu trijažu i birati kome ćete dati prednost, tko ima veću šansu da preživi. Kad je jedan takav slučaj, to nekako i može proći, ali kad je to konstanta koja se održava i prisutna je u cijeloj zemlji, onda se tu radi o zdravstvenom sustavu koji je pukao."

Takav sustav će preživjeti, kaže, samo ako dovoljna količina cjepiva stigne do Srbije u neko dogledno vrijeme. U međuvremenu, zdravstveni radnici čine sve što mogu da pogon i dalje funkcionira. „Ali mi ne možemo jamčiti da će biti lijekova i svega što je potrebno“, dodaje Panić, jer za razliku od prvih mjeseci borbe protiv epidemije, u zdravstvenim ustanovama više ne manjka zaštitne opreme, ali počinju nedostajati lijekovi.

„Ima već dvadesetak dana kako dobijamo informacije da počinju nestajati neki lijekovi koji su takoreći obvezna terapija u srednjim i teškim kliničkih slikama. Više ih u apotekama nema, sve je povučeno u bolnice.“

Posljedice se mogu vidjeti na svakom koraku, smatra Panić. Posebno ih osjećaju korona pozitivni pacijenti koji se vraćaju kućama na liječenje uz rizik da se ponovo pojave na vratima bolnice u kritičnom stanju. Ali pravi razmjeri „pucanja“ će biti vidljivi tek kad statistika pokaže koji je broj nekovid pacijenata preminuo, jer zbog epidemije nije stigao na red za liječenje.

Epidemija je, kaže, stalnim i konkretnim pritiskom samo ogolila ranije probleme zdravstvenog sustava. Panić podsjeća na to da je još 2016. godine na prosvijedu ispred Vlade Srbije vikao „Uzbuna, uzbuna, ovdje gori požar!“. Tada niko nije reagirao.

„Godinama se u srpskom zdravstvu ne radi kako treba, nego se Ministarstvo zdravlja koristi za političko potkusurivanje. Ništa se ne planira, a kada u zdravstvu ne planirate bar deset godina unaprijed, precizno i promišljeno, dolazite u veliki problem."

A nepromišljenost se najviše ogleda u deficitu zdravstvenih radnika. Srbija je u epidemiju ušla s deficitom od deset posto zdravstvenih radnika.

„A sada je i službeno potvrđeno da je tamo, gdje na jednog pacijenta dolazi jedna sestra, preživljavanje uvjerljivo najveće“, podsjeća Panić. „Kod nas u intenzivnoj njezi dolazi otprilike jedna sestra na tri, četiri ili pet pacijenata, a na običnim odjeljenjima se radi i o 30, 40 pacijenata. Ona ih ne može stići sve obići i podijeliti terapiju, a kamoli da im pruži dodatnu potrebu zdravstvenu njegu“, priča Panić.

O deficitu liječnika, kaže, najbolje svjedoče rezultati konkursa za novootvorenu bolnicu u Batajnici. „Na mjesto traženih 80 anesteziologa, primljen je jedan anesteziolog i 60 liječnika opće medicine. Uzalud nova zgrada, uzalud respiratori i ventilatori ako nema ljudi koji bi na njima radili."

Panić priznaje da liječnici nisu bili dovoljno glasni svih ovih godina i da sindikati nisu puno radili na zaštiti prava zaposlenih, ali ni prava građana.

„Ali mislim da se sustavno radilo na podjelama između medicinskih sestara i liječnika, između samih liječnika, između samih sestara, a onda se još dodatno problematika loše zdravstvene usluge spuštala na nivo zdravstvenih radnika, na koje građani svaljuju nezadovoljstvo onim za šta je odgovoran načenlik, direktor i ministar“ žali se Panić.

„Ja ne mogu objasniti pacijentu da nema nekog lijeka ili bratu i ocu trudnice zašto oni tog trenutka ne mogu dati krv za svoju ćerku i suprugu, nego moramo da dobavljati krv iz Kragujevca ili Beograda, jer je transfuzija novim zakonom centralizirana."

Svi ti dnevni izazovi, međutim, samo su pojačavali bijes među liječnicima i sestrama. Kovid je prelio čašu i sada su na prekretnici. „Posljednjih dana ono što najčešće čujemo među kolegama je da će ili skinuti liječnički mantil i napustiti profesiju, ili ćemo izaći svi na prosvijed, ili ćemo svi, čim se ukaže prilika, otići negdje u inozemstvo“, kaže Panić.

„Kao da neko smišljeno radi na tome da zdravstveni sistem u Srbiji potpuno prestane da funkcioniše u onom državnom obliku kako ga znamo i pređe potpuno u privatne ruke."

A to bi rješenje, prema njegovom mišljenju, bilo najpogubnije za građane.

„Građani nisu u mogućnosti da plaćaju privatnu uslugu i naša budućnost je u tome da se ovaj sistem očuva sa pojačanim kadrom. Istina je da su mnogi otišli, ali istina je i da bi se mnogi vratili kad bi bili pristojni uslovi za rad. Dakle, ne pričamo čak ni o zaradama, već samo o pristojnim uslovima za rad“, zaključuje Panić.