Kako su čileanski rudari preživjeli izolaciju?

"Ljudi, ne odustajte! Smisao za humor je jako važan", kaže Mario Sepulveda, jedan od 33 čileanska rudara koji su proveli više od dva mjeseca zarobljeni na gotovo 800 metara ispod zemlje u rudniku u San Joseu na sjeveru Čilea.

"Organizirajte svoja kućanstva! Stvarajte navike i pridržavajte ih se kako vam ne bi bilo dosadno. Ima puno stvari koje možete raditi!", rekao je Sepulveda za novinsku agenciju AFP.

"Radite ono što nam je rečeno, to je užasno važno", kazao je on o socijalnom distanciranju i pranju ruku. "To više nije politički problem, danas je to zdravstveni problem."

Rudari su 69 dana bili zarobljeni u utrobi rudnika, u pustinji Atacami 800 kilometara sjeverno od Santiaga, prije nego što su opet ugledali svjetlo dana.

"Bili smo u prilično kritičnoj situaciji. Nismo mogli izaći, nije bilo izlaska iz te situacije", kaže Luis Urzua, šef smjene rudara koji su 5. kolovoza 2010. zbog urušavanja okna ostali odsječeni od vanjskog svijeta.

Urzua je rekao da je tih dana pod zemljom "bilo puno zajedništva, puno razgovora" i boljeg upoznavanja s kolegama.

"Druga stvar koja nam je pomogla bila je molitva", rekao je.

"Nismo molili Boga da nam pomogne nego da ljudi imaju snage i volje da ustraju u potrazi za nama", kazao je Urzua, posljednji rudar koji je izvučen na površinu 13. listopada 2010.

Nevidljivi neprijatelj

Carlos Paez bio je jedan od 16 preživjelih iz zrakoplova koji se srušio u snijegom pokrivenim Andama 12. listopada 1972. Avion je prevozio urugvajsku ragbi momčad na utakmicu u Čile.

Dvanaest ljudi je poginulo u nesreći, dok je još 17 podleglo ozljedama u sljedećih nekoliko tjedana.

Šesnaest ih je uspjelo preživjeti u ekstremnim uvjetima jedući tijela žrtava zamrznutih u snijegu.

"Postoji velika razlika u te dvije karantene, ako ih mogu tako nazvati. U prvoj koju sam iskusio bilo je to 70 dana u Andama bez ičega, na 25 stupnjeva ispod nule, bez hrane, bez komunikacija. A bilo mi je 18 godina", rekao je Paez za AFP.

Sadašnja situacija je lakša od tih 10 tjedana koje je proveo u trupu aviona.

"Jedino što trebate ne raditi ništa! Trebate ostati kod kuće i prati ruke. I imate svu komociju: teviziju, internet, hranu. Dakle, ni na što se ne možete žaliti", kaže Paez kojemu je sada 66 godina.

"U Kordiljerima smo se borili protiv opipljivog neprijatelja, a to su bile planine, snijeg i hladnoća. Sada se borimo protiv neprijatelja kojeg ne možemo vidjeti, a to proizvodi nesigurnost."

"Ali ja se borim protiv arogancije. Pokušavam biti ponizan i slušati. Poruka je jasna: ostani kod kuće i peri ruke. Gle koliko je to jednostavno", nastavlja Paez.

Roberto Canessa (67), koji je također preživio nesreću u Andama, savjetuje ljudima da "potraže nešto što bi mogli raditi, da započnu neki projekt".

"To sam ja napravio u planinama. Radio sam cijeli dan kako ne bih razmišljao i kako me ne bi uhvatila tjeskoba ili bol", kazao je on za AFP.

Ovih dana Canessa, kardiolog, radi na projektu za opskrbu urugvajskih bolnica mehaničkim respiratorima kako bi im se pomoglo s očekivanim velikim priljevom zaraženih.

"Diljem svijeta nema dostupnih respiratora. Kao i u Andama, mi se moramo osloniti na sebe. Nećemo čekati helikoptere da dođu ili nekoga da nam dopremi respiratore u Urugvaj", kazao je.

"Morate pretvoriti ovaj problem u priliku. Krize su te koje donose inovacije".