Kina se nametnula kao važan igrač na Bliskom istoku

Već i to što su predstavnici Saudijske Arabije i Irana sjedili za istim stolom pet dana početkom ožujka bilo je senzacija samo po sebi. Činjenica da su najveći rivali u Perzijskom zaljevu 10. ožujka pristali obnoviti diplomatske odnose izazvala je veliku pažnju. Najveće iznenađenje u vezi sa zbližavanjem Rijada i Teherana bilo je to što su se dva zavađena susjeda rukovala baš u Pekingu.

Iran i Saudijska Arabija su neprijateljski raspoloženi jedno prema drugom još od Islamske revolucije 1979. godine u Iranu. Te zemlje već više od deset godina podržavaju suprotstavljene strane u sukobima u regiji i vode posredničke ratove. Već́ sedam godina nemaju diplomatske odnose. Uspješno posredovanje na možda najopasnijoj liniji podjela na Bliskom istoku podiglo je ulogu Pekinga u regiji na jednu novu razinu.

Julien Barnes-Dacey, direktor programa za Bliski istok u trustu mozgova Europsko vijeće za vanjske odnose ECFR, kaže da su Sjedinjene Države, koje su dugo bile nesporna odlučujuća sila u Perzijskom zaljevu, odbile posredovati. Jer Washington nema nikakve odnose s Teheranom i „vrlo malo konstruktivnog utjecaja da bi se postigao sporazum". Barnes-Dacey dodaje: „Glavna realnost ovdje je da je Kina mogla posredovati jer ima odnose sa svim stranama i utjecaj da to pokrene."

Ovaj utjecaj je prvenstveno utemeljen na gospodarstvu: i za Iran i za Saudijsku Arabiju Kina je daleko najvažniji trgovinski partner, objašnjava bivši američki diplomata Jeffrey Feltman. I u drugim dijelovima Bliskog istoka trgovinska razmjena s Kinom je tri puta veća nego sa Sjedinjenim Državama.

„Ne možemo zanemariti značaj Kine za ovu regiju“, zaključuje Feltman.

Sebastian Sons iz Instituta CARPO za Bliski istok u Bonnu (trenutno se nalazi u Kataru) za DW primjećuje da se Kina u Perzijskom zaljevu sve više doživljava ne samo kao gospodarski partner, već́ i kao mogući politički, pa čak i sigurnosni partner. Sons u sporazumu iz Pekinga vidi jasno uvažavanje Kine. Istovremeno Sons napominje da je „posljednjih godina u ovoj regiji masovno palo povjerenje u SAD i Europu, pa se u skladu s time ne doživljavaju kao ozbiljni posrednici".

Američki političari su na uspjeh Pekinga u posredovanju odgovorili s očekivanim prigušenim entuzijazmom.

„Uloga Kine neće baš zagrijati srca u Washingtonu", sažeo je raspoloženje u objavi na Twitteru Michael Singh iz trusta mozgova Vašingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku.

Američka vlada je oprezno pozdravila sporazum - i pokušava umanjiti značaj posredničke uloge Kine. Direktor za komunikacije Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby bio je prilično rezerviran u svojoj prvoj reakciji na potpisivanje sporazuma u Pekingu: „Ako se ovaj sporazum može održati – bez obzira na interese ili tko je sjeo za stol – ako rat u Jemenu može biti okončan i Saudijska Arabija se ne bude morala stalno pokušavati braniti od napada Huta, koje financira i podržava Iran, onda ćemo to pozdraviti", rekao je Kirby.

Jeffrey Feltman, koji je posredovao u brojnim sukobima po nalogu Ujedinjenih naroda, podsjeća na važnu činjenicu: diplomatski odnosi nikako nisu kraj strateškog suparništva Saudijske Arabije i Irana.

Ali američki diplomat vidi posredovanje Pekinga i u kontekstu rivalstva između Pekinga i Washingtona. I on zapaža jasnu promjenu odnosa snaga kojoj se američka politika mora prilagoditi. Feltman kaže da Amerikanci moraju prihvatiti da će se čak i zemlje poput Saudijske Arabije, s kojima SAD ima bliske veze već́ 75 godina, u budućnosti osiguravati na sve strane. „Oni će se oduprijeti pritiscima da se pridruže jednom ili drugom taboru. To vidimo u ratu Rusije u Ukrajini. I vidimo to u rivalstvu između SAD-a i Kine: postoje mnoge zemlje s kojima SAD još uvijek ima bliske veze, ali od kojih ne možemo očekivati da će stati na našu stranu u prijeporu s Kinom", primjećuje Feltman.

Stručnjakinja za Bliski istok Dina Esfandiary iz briselskog trusta mozgova Krizna grupa također je sigurna da se zemlje u Perzijskom zaljevu ponovo pozicioniraju s obzirom na opću političku klimu. S neugodnim posljedicama po Washington:

„Manje zemlje će izigravati velike sile jednu protiv druge kako bi za sebe izvukle što veću korist", prognozira Esfandiary.

Početkom prosinca kineski državni i partijski čelnik Xi Jinping dočekan je sa svim počastima na prvom arapsko-kineskom samitu u Rijadu. Pri tome je opovrgnut dojam da se Kina u Zaljevu bavi samo gospodarskim odnosima. Što i ne čudi s obzirom na to da značajan dio kineskog snabdijevanja energijom ovisi o stabilnim uvjetima u regiji Perzijskog zaljeva. Dina Esfandiary vidi još jedan motiv za povećani angažman Pekinga:

„Kina se predstavila kao alternativni model, kao partner, kao posrednik – i kao drugačija od zapadnog modela."

Saudijsko-iransko rukovanje uklapa se u diplomatsku ofanzivu kojom se Kina želi predstaviti kao mirotvorna sila ravnoteže. Samo nekoliko dana nakon saudijsko-iranskog sporazuma Xi Jinping je najavio „globalnu civilizacijsku inicijativu". Već u proljeće 2022. je objavio „globalnu sigurnosnu inicijativu", a 2021. „globalnu razvojnu inicijativu". Ti dokumenti sadrže neodređene formulacije i malo konkretnih obveza. Na Zapadu je to registrirano samo na marginama. No na globalnom jugu Peking može poboljšati svoj imidž - i osvojiti bodove u natjecanju sustava.