Koja je alternativa režimu u Iranu?

„Iran neće kapitulirati i nastavit će se braniti.“ Tim se riječima vrhovni vođa Islamske Republike Iran, Ali Hamenei, 18. lipnja obratio javnosti u televizijskom govoru. Nije poznato gdje se točno nalazi.

Izrael od 13. lipnja ciljano bombardira vojne i nuklearne objekte u Iranu, tvrdeći kako želi spriječiti Teheran da razvije nuklearno oružje. Iran uzvraća zračnim napadima na izraelski teritorij. Među iranskim stanovništvom sada kruže glasine da bi i Hamenei – poput visokih dužnosnika Revolucionarne garde – mogao postati meta izraelskih napada.

Pitanje koje se sad nameće jest: kako režim koji ne može zaštititi ni vlastite čelne ljude, može tvrditi kako je jamac teritorijalne cjelovitosti zemlje? Za iranskog stručnjaka Madžida Golpura koji živi u egzilu, odgovor je jasan: „Suprotno svim tvrdnjama o raketnoj obrani i zaštiti vodstva, sad svatko vidi potpunu neučinkovitost režima", piše na upit DW-a.

Mogu li bombe srušiti režim?

Hoće li stalni napadi označiti početak raspada režima? Prema mišljenju sociologa Golpura, to ovisi ponajprije o tome postoji li vjerodostojna politička alternativa. „Sada je trenutak u kojem bi nacionalne političke snage morale usaglasiti zajedničku platformu - i protiv vladajućeg režima i protiv vanjskih prijetnji. No, do sad nedostaju konkretni planovi, niti operativne koalicije i funkcionalne strukture unutar oporbe."

Iranska oporba u inozemstvu je rascjepkana: dio dijaspore vidi moguću prijelaznu figuru u Rezi Pahlaviju, najstarijem sinu 1979. svrgnutog šaha Mohameda Reze Pahlavija, baš kao i simbolom nacionalnog jedinstva. Od Islamske revolucije živi u egzilu – uglavnom u SAD-u – i nastupa kao protivnik Islamske Republike. No u samom Iranu nema političku organizaciju, a niti režim njegovog oca nipošto nije svim Irancima ostao u dobrom sjećanju.

No druge oporbene glasove u Iranu vlasti već desetljećima sustavno guše. Tko god pokaže sposobnost okupiti ljude, biva diskreditiran, nadziran, uhićen i često osuđen na duge zatvorske kazne.

(Opravdani) ponos Iranaca

Unatoč tomu, politologinja Šukrija Bradost, suradnica Middle East Institutea bez stalnog boravka, vidi priliku: ako režim ozbiljno oslabi, mogla bi nastati politička praznina. To bi bila prilika za oporbene skupine da organiziraju prosvjede i štrajkove te pokrenu temeljite promjene. U okolnostima ratnog sukoba je to izuzetno rijetko, ali ona misli kako bi to ipak bilo moguće.

Presudan čimbenik u ovom scenariju jest snažan domoljubni osjećaj i ponos Iranaca na njihovu domovinu s tisućljetnom kulturom. No u ratu i u napadima Izraela to prije pomaže sadašnjem režimu. Taj osjećaj pomogao je režimu već nakon revolucije 1979. da se stabilizira. Kad je Irak pod Sadamom Huseinom u jesen 1980. napao Iran, stanovništvo je stalo uz svoju zemlju. Uslijedio je osmogodišnji rat sa do milijun poginulih Iranaca, ali Irak nikad nije uspio u svojim vojnim ciljevima.

Danas Islamska Republika ponovno koristi nacionalističku retoriku kako bi učvrstila svoju vlast. No, publicistkinja Šahran Tabari upozorava: „Islamska Republika shvatila je da se ljudi više ne poistovjećuju s ‘nacijom islama’, nego sebe vide kao Irance." Ova politologinja u egzilu je uvjerena kako „niti jedna razumna osoba" ne može vjerovati ovoj retorici islamskog režima.

Ne žele da im stranci „sole pamet"

Što mnogi ljudi u Iranu trenutačno osjećaju? To je teško sažeti, osim straha i srdžbe zbog sukoba koji eskalira i na kojeg nemaju nikakvog utjecaja. Iako u zemlji ima mnogo kritičnih glasova prema režimu, mnogi od njih odbacuju „savjete" iz egzila.

Dobitnica Nobelove nagrade za mir Narges Mohammadi poziva Izrael da hitno prekine napade. Sjedinjene Američke Države trebale bi se založiti za deeskalaciju. U videoporuci američkoj televiziji CNN uputila je apel:

„Željela bih zamoliti predsjednika Trumpa da se ne priključi ovom ratu, nego da ga zaustavi. Potreban je prekid vatre na cijelom Bliskom istoku."

I Zapad nije jedinstven u politici prema Iranu. Unatoč oštroj retorici prema Teheranu, nedostaje usklađena strategija za moguću smjenu režima. Dok pojedini američki savjetnici poput Johna Boltona zagovaraju vojni pritisak, predsjednik Donald Trump zasad pokazuje suzdržanost – još uvijek. No veoma je teško procijeniti, bi li američka vojna sila slomila ovaj režim u Teheranu – ili bi mu zapravo pomogla u mobilizaciji domoljubnih osjećaja Iranaca.