Kuba na rubu kolapsa

Nakon napada Sjedinjenih Američkih Država na najbližeg kubanskog saveznika Venezuelu i otmice Nicolasa Madura, Caracas je obustavio isporuke nafte Kubi. Krajem siječnja je američki predsjednik Donald Trump ovu otočnu državu proglasio „posebnom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti SAD-a" i zaprijetio svim državama carinama ako nastave snabdijevati Kubu naftom ili naftnim derivatima.

Kubanski predsjednik Miguel Diaz-Canel je još nedavno te mjere nazvao „fašističkim, kriminalnim i genocidnim“. U međuvremenu poručuje da je Kuba spremna na razgovore sa SAD-om „bez preduvjeta". Istovremeno inzistira da njegov režim nije „pred kolapsom" i najavljuje detalje plana za jačanje energetskog sektora.

„Trump je lud, po svaku cijenu nam želi oduzeti i zrak za disanje. A onaj drugi je još fanatičniji kad je riječ o Kubi“, kaže Aleida, koja u Havani iznajmljuje privatni smještaj. Ona aludira na američkog državnog tajnika kubanskog porijekla Marca Rubia. On se smatra jednim od glavnih zagovornika politike „maksimalnog pritiska" na Venezuelu i Kubu.

„Samo čekamo da vidimo što će se još dogoditi“, kaže Aleida, vidno zabrinuta.

„Ponekad mislim da će nas Trump napasti, a ponekad da nas ipak neće pustiti da potonemo kako bi se onda predstavio kao spasitelj“, kaže 21-godišnja državna službenica Rachel. Dodaje kako očekuje da će svakodnevni život postati još teži.

„Trump šteti nama običnim ljudima, a ne vladi“, kaže Ramon. Ovaj 60-godišnjak radi kao taksist i živi od turizma, koji je prošle godine ponovo zabilježio lošije brojke. Benzin se sada može dobiti samo za devize i nakon višesatnog čekanja u redovima na takozvanim dolarskim benzinskim crpkama. Isključenja struje od deset do 15 sati dnevno postala su uobičajena i u Havani. Zemlja trenutno proizvodi tek oko 40 posto potrebne električne energije. Ipak, unatoč Trumpovim carinskim prijetnjama život u Havani naizgled ide svojim tokom.

To potvrđuje i Bert Hoffmann iz GIGA instituta za latinoameričke studije, koji se trenutno nalazi u Havani. „Postoji veliko iščekivanje. Živimo u nekoj vrsti krizne normalnosti, život ide dalje. Nestanci struje su učestaliji, benzina je manje, ali sve se pogoršava postupno. Na ulicama i dalje ima prometa", kaže Hoffmann. No riječ je o varljivoj normalnosti, jer zemlja „nema nikakvu perspektivu da dobije naftu".

Prekretnica u Caracasu

Od 3. siječnja sve se promijenilo, kaže Hoffmann. Tada je Venezuela otpala kao najvažniji kubanski dobavljač nafte. Meksiko, drugi najvažniji dobavljač, obustavio je isporuke planirane za siječanj. Od 9. prosinca nijedan tanker s naftom nije pristao na Kubu.

U siječnju je Kuba kupila jednu pošiljku nafte na takozvanom spot-tržištu. Brod iz Toga, koji je trebao stići 4. veljače, na otvorenom moru je promijenio kurs prema Dominikanskoj Republici. Može se pretpostaviti da se to dogodilo pod pritiskom SAD-a, kaže Hoffmann. „To znači da čak i kad Kuba uspije kupiti naftu, ona ne stigne do otoka." To vrijedi i za moguće isporuke iz Alžira, Angole, Kine ili Vijetnama. „Pretpostavljam da SAD ulaže mnogo napora kako bi to spriječio", kaže Hoffmann. „Vrlo je vjerojatno da Kuba u dogledno vrijeme neće dobiti naftu. A to je brutalno.“

Stručnjaci procjenjuju da Kubi trenutno treba oko 100.000 barela sirove nafte dnevno. Između četvrtine i trećine nafte dosad je dolazilo iz Venezuele. Meksiko je 2025. isporučivao procijenjenih 6.000 do 12.000 barela dnevno, dok su Rusija i Alžir slali manje količine.

Iako je Kuba posljednje dvije godine uz podršku Kine znatno investirala u izgradnju solarnih parkova, oni ni približno ne mogu pokriti potrebe za električnom energijom. Opskrba strujom i dalje ovisi o zastarjelim termoelektranama sovjetske proizvodnje, sklonih kvarovima. To znači da je Kuba ovisna o uvozu energenata. Domaća teška nafta, koja pokriva oko 40 posto potreba, ne može se preraditi u benzin i koristi se samo za elektrane.

Nitko ne zna koliko će postojeće zalihe nafte još trajati, kaže Hoffmann. List Financial Times je krajem siječnja govorio o 15 do 20 dana. Posljedice će u svakom slučaju biti kobne. „U suštini je pitanje tjedana kada više neće biti benzina. A kad nema benzina, onda ne samo da turisti ne mogu od plaže do zračne luke, nego ni hrana sa sela ne može do gradova“, naglašava stručnjak GIGA-e.

Hoffmann spominje i jednu njemačku firmu koja na Kubi proizvodi medicinski kisik za bolnice. „Ako kamion nema benzina, kisik ne stiže u bolnicu i ljudi umiru." Ako se hrana više ne može transportirati, nastupit će glad.

Meksiko je najavio slanje humanitarne pomoći još ovoga tjedna. Istovremeno diplomatskim putem ispituje mogućnosti za isporuke nafte. No, Meksiko je gospodarski jako ovisan o SAD-u, pa mu je manevarski prostor ograničen. Uz to, predstoje novi pregovori o sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini, što Trumpu omogućava dodatni pritisak na susjednu zemlju.

Kontakti nisu pregovori

Meksička predsjednica Claudia Sheinbaum ponudila se i kao posrednica u mogućim razgovorima između Washingtona i Havane, iako uopće nije jasno o čemu bi se pregovaralo. Na saslušanju u američkom Senatu u siječnju državni tajnik Rubio otvoreno je dao do znanja da teži promjeni režima.

Za razliku od Venezuele, Kuba ima manje gospodarski, a više simbolički značaj. Ovaj karipski otok simbolizira otpor Monroevoj doktrini i američkom zahtjevu za dominacijom na zapadnoj hemisferi.

„To je otvoreni račun“, kaže Hoffmann. „U Washingtonu imaju osjećaj da sada drže sve adute i da je došao trenutak za kapitulaciju Kube, što god to konkretno značilo.“ Zato je teško zamisliti „oko kojih bi se točaka kubansko vodstvo moglo dogovoriti s Trumpom i Rubiom", dodaje Hoffmann.

Trump je posljednjih dana tvrdio da njegova vlada vodi razgovore s kubanskim čelnicima. Havana je to demantirala: postoje kontakti, ali ne i dijalog. Zamjenik kubanskog ministra vanjskih poslova Carlos Fernandez de Cossio izjavio je u intervjuu za španjolsku novinsku agenciju EFE da su „razmijenjene poruke", ali da bi „bilo pogrešno reći da se pripremaju bilateralni pregovori“. Havana je više puta javno izrazila spremnost na razgovore sa SAD-om „na ravnopravnoj osnovi".

Suočen s naftnim embargom de Cossio je priznao da njegova zemlja ima „ograničene opcije“. Najavio je hitni plan koji će „narednih dana" biti predstavljen stanovništvu. On će biti „težak za vladu i veoma težak za stanovništvo u cjelini“.

U međuvremenu je ruski veleposlanik na Kubi Viktor Koronelli uputio jasnu poruku. Kako prenosi novinska agencija Reuters, ovaj diplomat je u intervjuu za rusku agenciju RIA Novosti naglasio da Moskva planira i dalje isporučivati naftu Kubi.

„Ruska nafta je posljednjih godina više puta isporučivana Kubi. Polazimo od toga da će se ta praksa nastaviti“, rekao je Koronelli.