Linić optužuje Milanovića da je zloupotrebljavao službe

I HDZ-ov šef saborskog kluba Branko Bačić izjavio je ovih dana da ga interesira što je govorio Slavko Linić na temu njegova progona od ministra unutarnjih poslova i predsjednika Vlade, u vrijeme SDP-ove vlade, a nakon njihova osobnog sukoba. – Toplo se nadam da predsjednik Vlade nije znao ono što je rekao da je znao o svakoj istrazi u svakom trenutku, rekao je Bačić.

– Ne samo da je znao nego je i rukovodio procesom lažnih optužbi protiv mene. Ja sam bio taj koji sam na kraju sam od DORH-a tražio da se preispitaju Milanovićeve optužbe i nije bilo ničega, utvrđeno je da nema propusta, rekao je Linić za Novi list.

Govorite o slučaju Spačva?

– Tako je. U međuvremenu je učinjeno pet sudskih vještačenja na tu temu, a Milanović je uporno u izjavama inzistirao na jednoj ocjeni poreznog inspektora, koji uopće nije nadležan za takve procjene.

Zloupotrijebio je Poreznu upravu u tom smislu, a ja sam tek kasnije shvatio da su taj slučaj izvukli kako bi me lažno optuživali jer je Jozo Kalem preuzeo u stečaju tvrtku Česma, pa su valjda mislili da sam i ja u toj priči, da sam mu ja namjestio tu akviziciju jer znaju da smo mi prijatelji.

Ali naravno da to nije bio slučaj. Dapače, Spačva je spašena, kao i Česma, gdje je Kalem zaposlio 250 ljudi. Sve je bilo izmišljeno u cilju političkog obračuna sa mnom.

Kako možete dokazati da je Milanović izravno utjecao na DORH ili na bilo koga drugoga? Možda Vam je samo verbalno prijetio, putem medija, a ne i izravno utjecao na te službe.

– Na temelju njegovih uputa čelnici PNUSKOK-a u Rijeci pisali su da sam nosio neke novce u Ameriku, da imam nekretnine u Švicarskoj, što je sve dalo njima za pravo da me zaista počnu slijediti, prisluškivati, pratiti, izbacivati izjave u javnost i obračunavati se sa mnom.

Da, to su zloupotrebe koje sslužbe rade. Ja sam išao u Ameriku na summit MMF-a, pa su to iskoristili da tvrde da sam nosio torbu s novcem. To je najlakše izmisliti. Onda su, sjećate se, prodavali priču da novac držim u frižideru! Nikad ništa od toga nije uspjelo, ništa nije završilo optužnicom niti čime sličnim.

Vi ste zapravo onda političku karijeru završili bez kaznene prijave?

– Tako je. Ja nemam niti jednu kaznenu prijavu. Ali službe su me pratile, prisluškivale, špijunirale. Da su pratili samo mene, ja ne bih ni reagirao, ali pratili su moju obitelj, djecu moje supruge, njima su falsificirali račune i namještali porezne prijave.

To im ni mrtav neću oprostiti! Na kraju je sve odbačeno, a ja sam na saborskom odboru tražio nadzor službi i postupanje prema meni, da se dokaže tko je zloupotrebljavao službe. S dokumentacijom sam se bio obratio saborskom odboru, koji nikad nije održao raspravu, iz vrlo jednostavnog razloga, zato što je predsjednik odbora bio Ranko Ostojić, ranije Milanovićev ministar MUP-a.

Pa i Vi ste bili dio tog sustava, znate kako je on funkcionirao.

– Vratio bih se u 2000. godinu kad je koalicija SDP-a preuzela odgovornost za upravljanje državom. Tog trenutka bilo je zloupotreba u pretvorbi, privatizaciji, masu kriminala i tada je tadašnji premijer Ivica Račan stavio mene, kao potpredsjednika Vlade, na čelo tima koji je trebao koordinirati s DORH-om, policijom, SOA-om itd.

Nakon svega nekoliko mjeseci dobrog rada i ulaska u problematiku Račan je shvatio je da ćemo imati problema jer to vodi politika, jer će se misliti da se politika obračunava ili petlja u rad policije. Tog trenutka osnovan je USKOK kao poseban dio državnog odvjetništva kako ne bi postojale sumnje da politika određuje što će se procesuirati, a što ne.

Bilo je otpočetka jasno: politika van iz službi! Nažalost, Milanović je to sve poslije zloupotrijebio i, kao što znate, 2012. i ukinuo sigurnosne procjene za dobar dio dužnosnika. A trebale su ostati. No, on nije htio da sustav ima informacije, nego ih je samo on htio imati kako bi njima mogao manipulirati.

Gledajući šire, u današnjem kontekstu slučaja Janaf, a posebno slučaja Dragana Kovačevića, kojim se predsjednik Milanović ovih dana bavi, zašto bi predsjednik Republike sam sebi štetio tvrdnjama da premijer sve treba znati i da je on kao premijer uvijek sve znao o istragama koje su se vodile? Koji bi to bio rezon da javno priznaje nešto što nije ispravno činiti i što mu na kraju može i štetiti?

– Ne znam, mislim da on nije svjestan koliko šteti sam sebi. Reći: »Ja sam sve znao, i da sam ja na mjestu Andreja Plenkovića, ja bih naredio – hapsite Kovačevića«, to je izvan pameti, time Milanović priznaje da je i sam kao premijer naređivao istrage ili hapšenja.

Pa nije premijer taj koji kaže: »Hapsi!«. To službe rade, kad imaju osnova za to. Milanović si takvim izjavama šteti i priznaje da je sam tako radio, a vidimo da i teoretičari, sveučilišni profesori, svi iz struke jasno kažu: premijer ne treba znati ništa o istragama.