“Operacija Oluja jedan je od najsmjelijih pothvata u hrvatskoj povijesti. Ljudi koji su one zore kretali preko Miljevaca, mladi momci, u čijim glavama tko zna što je odzvanjalo, ali sigurno ne spokoj, već strah ali i nada u pobjedu, u tome nije bilo ničega osim hrabrosti i ljubavi. Često želim da hrvatska država u svojim nastojanjima, uspjesima ima tu organizaciju, čvrstu stegu u demokratskom društvu koji je tad imala vojska.
Tu u krajevima na Dinari i prema jugu hrvatska vojska je mjesecima pripremala obruč da porazi neprijatelja. Ni 1995. hrvatska vojska nije bila superiorna vojna smisla, u smislu tehnike…
Njih više tisuća kao i uvijek mali broj pravih ljudi stavili su na kocku svoje živote, njihove obitelji su strepili, i napravili su nešto što se po orgaizaciji rijetko kad događa u hrvatskoj povijesti. To je Ante Gotovina, Damir Krstičević, Ante Kotromanović, Ivan Korade… Sve su to ljudi bez kojih danas ovoga ne bi bilo, i političko vodstvo koje bez vrhunskih vojnika, vjere i zanosa ne može ništa. Ali kad se dogodi zanos, sinergija, to je bio predsjednik Republike Franjo Tuđman, te Gojko Šušak i Ivan Jarnjak. Bez malo dobrih ljudi, ključnih ljudi, nijedan veliki pothvat neće uspjeti.
Prošle godine imali smo proslavu gesta jer je bilo zločina. Moramo govoriti o zločinima. Ne može biti svaka žrtva ista. Ubijani su ljudi i hrvatske i srpske nacionalnosti. S gestama nemam problema, često sam imao geste prema slabijima, a to su u ovom slučaju pripadnici manjinske zajednice. To ne treba zaboraviti. To je bol koja toliko preteže na obje strane da ta poluga prijeti puknuti. Tu su ubijani na svojim kućnim pragovima babe i djedovi, ljudi koji su imali naivnu vjeru da mogu ostati na svom pragu, no ubijeni su, iznevjereno je temeljno ljudsko povjerenje, radi se o desecima ljudi. I to zaslužuje pijetet.
Još želim reći o čemu moji prethodnici nisu rekli, govorili su o važnim razvojnim pitanjima, a ja ću sigurnosno. Iza nas je teška serija odnosa s Haškim tribunalnom u kojem smo bili i odgovorni i optuživani za stvari koje nemaju veze s mozgom. U susjednim državama, pa i u BiH za koju želim vjerovati da je prijateljska, zasipaju Hrvatsku optužnicama protiv hrvatskih ratnih zapovjednika za nedokazana, izmišljena djela otprije 26 godina. To nije dobro. Hrvatska država treba reći – taj film ne bute gledali!
Mi tuđe zaista ne tražimo. Ovaj prostor je uvijek bio naseljen najtvrđima, najjačima… Tu se nikad nije lagodno živjelo. Krenemo li stalno žaliti nad sobom, kukati, nećemo se pomaknuti naprijed. I ako nas ima manje nego pred 20 godina, nema razloga za paniku. Izumrijeti nećemo. Okolnosti nikad nisu bile povoljnije nego danas. Moramo odrediti nacionalne interese.
Od srca zahvaljujem svima koji su bili nesebični, izložili se… Jedini naš saveznik smo mi sami. Pobjeda je isključivo i čisto hrvatska pobjeda”, rekao je Milanović u Kninu.
Fotografija: Duško Jaramaz, Pixsell
