Ministar Horvat na izlaznim vratima

Teško je zamisliti da će Horvat preživjeti crne najave da bi Hrvatskoj mogao propasti dio od 5,1 milijardui kuna besplatnog novca iz EU Fonda solidarnosti za obnovu javnih zgrada u Zagrebu i da će ga morati sama vraćati. Europska komisija poslala je dopis Vladi iz kojeg je jasno da se možemo oprostiti sa značajnim iznosom. EK od Horvata očekuje do sredine siječnja akcijski plan korištenja sredstava, plan isplate s rokovima, ugovore. Do danas je sklopljeno 316 ugovora u vrijednosti 8,4 milijarde kuna, dakle i više nego što možemo financirati iz Fonda, ali se sredstva ne isplaćuju, a jedino je to važno.

Alarmantnom upozorenju unatoč, ministar Horvat izveo je u četvrtak na RTL-u salto mortale na koji su građani već pomalo otupjeli njegovim uzastopnim uvjeravanjima da se obnova u isti mah i ubrzava i stoji, piše Jutarnji list.

"Da razjasnimo sve nedoumice. Hrvatska nije u ovom trenutku podnijela bilo kakav zahtjev niti je iz Komisije stigla bilo kakva odbijenica."

Na pitanje zašto nisu tražili odgodu iako su rekli da hoće, Horvat je uzvratio da nitko nije rekao da neće. Još ne zna koliko ćemo potrošiti novca do lipnja. Zna i uvjeren je jedino u to da će on biti ministar do isteka roka.

A hoće li, doista, kad je suma summarum njegova mandata toliko tanak i obilježen neuspjesima i negiranjem stvarnosti? Lista Horvatovih podbačaja koju mu opozicija i građani rado stavljaju pod nos nije mala. Najveći je sigurno fijasko s obnovom. Na Baniji Horvat nije obnovio niti jednu kuću, 5500 tisuća stanovnika Banovine osuđeno je do daljnjeg na život u kontejnerima.

Uspjeli su ukloniti 291 obiteljsku kuću i pompozno najaviti da će na tim temeljima niknuti novi objekti, ali kada - ne zna se. I obnova Zagreba je mrtva; gotovo dvije godine od potresa koji je nanio više od sto milijardi kuna štete obnova zgrada i obiteljskih kuća s crvenom naljepnicom nije ni počela. Premda i premijer i Horvat navode niz kompliciranih razloga zašto je tome tako, valja znati da je glavnina radova na sanaciji svih javnih zgrada i velikog dijela stambenih u Zagrebu nakon potresa 1880. godine koji je oštetio gotovo sve građevine, 12,6 posto njih teško, bila gotova u samo mjesec dana.

Dakle, vlast je sa svim svojim ograničenjima prije 140 godina bila efikasnija od ove danas čiju tromost najbolje simbolizira razrušena zgrada u Đorđićevoj u kojoj je stradala djevojčica, i s koje otpadaju dijelovi. Slično je bilo i s potresom u Makarskoj na početku 1962. koji je trajno oštetio 2819 stambenih objekata, a lakše još 9023, da bi već do srpnja iste godine obnovili 700 stanova, 631 se još radilo, a 500 gradilo...

Horvatu je, pak, trebalo godinu dana da shvati kako je Zakon o obnovi blokator, a ne rješenje obnove, a i onda se nije baš žurio s izmjenama, ali i dalje birokratizirana obnova u trianglu Ministarstva, Središnjeg državnog ureda za obnovu i zbrinjavanje i Fonda za obnovu, izaziva muku građana i usporava izdavanje rješenja. A tu je i kaos u odabiru tipske kuće na Baniji sa sporno tankim zidovima; Horvata su tek prijetnje arhitekata da će napustiti Savjet za obnovu prisilile da odustane od javne nabave za gradnju zamjenskih tipskih kuća, premda su i prije upozoravali na manjkavosti.

remda se nije proslavio s konkretnim djelima, Horvat koji slovi za tvrdog, desnog HDZ-ovca, u pet godina nametnuo se kao ministar opće prakse koji je s diplomom energetske elektronike objeručke prihvaćao sve što mu je padalo u krilo i nije se nećkao može li on to; bila to energetika, malo poduzetništvo, veliko, obnova, državna imovina, prostorno uređenje.

Prvi put je postao ministar u siječnju 2016., za poduzetništvo i obrt u kratkom premijerskom mandatu Tihomira Oreškovića s prvim potpredsjednikom Tomislavom Karamarkom, čiji ga je uspon impresionirao: "HDZ se vratio korijenima, a pod vodstvom Karamarka niže pobjedu za pobjedom!". Spekulacije medija da promaknuće treba zahvaliti povezanosti s lobistom MOL-a Jozom Petrovićem, Horvat je negirao.

S padom Oreškovićeve Vlade, nije bio prvi izbor novog šefa HDZ-a Andreja Plenkovića, ali je zahvaljujući praznini u kabinetu koja se otvorila naprasitim raskidom koalicije s Mostom i padom Martine Dalić, Horvat avanzirao u, ovaj put, ministra gospodarstva.

Nije smetalo što su ga prozivali za deklaratorno domoljublje zbog kojeg ga je prozivao načelnik općine Donje Dubrava Marijana Varge iz HNS-a: "Darko Horvat sada paradira, a zapravo je kukavica jer je iz vojne škole JNA otišao fakultet u Maribor, umjesto da se priključio HV-u." Horvat će, pak, novinarima na pitanje gdje je bio 1991. reći "u Sloveniji i toga se ne sramim".

Dok se u karijeri bavio najvećim dijelom energetikom, Horvat je graditeljstvo morao učiti u hodu, u najgoroj varijanti, s potresom. To gotovo da je nemoguća misija. Horvatova odgovornost za to što su ljudi na Baniji još u kontejnerima, a Zagrebom svako malo otpadaju dijelova sa zgrada je golema. Ali njegova nedoraslost problemima ide na dušu samog premijera koji je svojim kadrovskim izborima izazvao inflaciju vlastitih ministara.

Kad je Horvat samo iskakao iz jedne fotelje u drugu, nitko se nije zamarao pitanjem kakve su njegove kvalifikacije, vještine i talent, a da jest morao bi primijetiti da je u svojim različitim ministarskim ulogama uvijek zvučao kao da radi isti posao, imao je istu retoriku, iste teze, istu aroganciju prema oponentima i snishodljivost prema šefu stranke.