Sve ove zemlje su pokrenule različite vrste internetskih platformi za traženje posla s mogućnošću održavanja online intervjua kako bi, u vrijeme socijalne izolacije, ipak pojačali kontakte između poslodavaca i onih koji su u traženju posla.
U neizvjesnoj ekonomskoj situaciji zbog pandemije, najveći broj poslodavaca je usmjeren na financije te zadržavanje postojećeg radnog kadra, a rijetki se odlučuju na nova zapošljavanja. U Indoneziji je 2.8 milijuna ljudi izgubilo posao u ovoj godini, u Maleziji 2.4 milijuna, a Tajland pretpostavlja da bi do ljeta mogao izgubiti 10 milijuna radnih mjesta. U Kini još nisu objavili točne podatke, ali neslužbeno se radi o više desetaka milijuna izgubljenih poslova do sada.
U najnepovoljnijoj poziciji su ipak oni bez radnog iskustva, koji iz sveučilišnih klupa ili strukovnih škola izlaze u ljeto 2020. godine. Pošto praktički nemaju radnog iskustva, njihovo zapošljavanje neće niti jednoj kompaniji biti prioritet. Još prije nekoliko mjeseci, mnogi od tih mladih su živjeli u najbrže rastućim ekonomijama svijeta, te su već na prvim poslovima mogli očekivati kvalitetne ponude. Međutim, nacionalne ekonomije u jugoistočnoj Aziji će se, čak i nakon okončanja pandemije, još mjesecima oporavljati, a kompanije će s oprezom širiti svoje radne kolektive.
„Moji klijenti koji su do sada zapošljavali stručni kadar bez iskustva, su sada za početničke pozicije revidirali svoje kriterije za zapošljavanje, stavivši minimum od jedne godine radnog iskustva“, podijelila je svoja iskustva Joanne Pek, zaposlenica u singapurskom uredu za zapošljavanje Cornerstone Global Partners-a. „Singapurska mala i srednja poduzeća su kao prioritet stavili zadržavanje postojećeg kadra, a nova zapošljavanja nisu prioritet.“
Achim Schmillen, ekonomist za World Bank Social Protection and Jobs Global Practice, već sada ocjenjuje kako je generacija onih koji diplomiraju 2020. godine „izgubljena generacija“, jer će mnogi bez iskustva mnogo dulje tražiti priliku za prva radna mjesta.
„Prethodna istraživanja pokazuju kako oni koji škole i fakultete završavaju u doba recesije su obično pod dugoročnim negativnim utjecajem. Mnogi moraju prihvatiti niže plaćene poslove, te čak promijeniti karijeru, zbog čega gube na profesionalnim vještinama, ali i na profesionalnoj motiviranosti za napredovanja.“, objasnio je Schmillen.
„Ako im karijere počnu krivim putem, smanjena primanja i psihološki utjecaji ostaju godinama, jer oni najčešće nisu spremni za izazove svijeta rada.“, zaključio je.
