Na Brijunima nestalo više od 60 posto ribljeg fonda

Još poraznije zvuči činjenica da je okolno područje u još gorem stanju, da je riba izlovljena, potaracana, da je gotovo više i nema. Nisu ribari isključivi krivci, ima tu još negativaca, ali grozno djeluje priča ljudi iz Nacionalnog parka o krivolovcima koji ne prežu ni od čega, koji bacaju mreže usred strogo zaštićenog područja, a sve zbog brze zarade, zatvarajući oči pred time da čine štetu svima nama, pa i budućim generacijama.

Da je situacija jako loša potvrđuju nam stručnjaci i ljudi koji rade na Brijunima Sandro Dujmović, stručni voditelj u NP-u, i Stjepan Sušac, glavni čuvar parka. Govore Glasu Istre ono o čemu se već dugo šuška, a to je da uvijek isti ribari, njih nekolicina, vrlo često izlovljavaju ribu na području NP-a. I nitko im ništa ne može, pa ni čuvari parka koji smjenama pokrivaju 24 sata dnevno čitavu godinu. Krivolovci imaju vrhunsku opremu, motore od 250, 300 konja, radare, znaju u svakom trenutku kada im se neko plovilo približava. Tada napuštaju mjesto zločina, pa i pod cijenu toga da ostanu bez vrijednih mreža.

Sušac nam govori da su čuvari parka deponirali kilometre mreža koje su izvukli iz mora na području NP-a. Teško je krivolovce uhvatiti na djelu. Mreže koje bacaju nisu označene i ne može se utvrditi čije su. Na sudu se vrlo spretno brane, iskorištavaju svaku rupu u zakonu da bi izbjegli kazne. Na primjer, tvrde da im se pokvario motor usred otočja i da su se zbog toga vrzmali u zaštićenom području.

- Jednom smo uhvatili čovjeka s podvodnom puškom kod Kozade, sud je potvrdio prekršaj, ali ga je samo opomenuo te je nama naložio da mu vratimo opremu. Presuda je donesena tri godine od tog događaja i sva je sreća da sam se sjetio gdje smo spremili opremu, prepričava nam Sušac jedan od pravosudnih epiloga.

Lani su čuvari naplatili 58 novčanih kazni. Većina se odnosila na zabranjeno sidrenje, odnosno ilegalno privezivanje plovila u Nacionalnom parku. Bilo je i nešto kazni za ribarenje, ali to su uglavnom bili gosti otočja.