Nastavnici na prosvjedu pozvali Fuchsa da podnese ostavku

Računovotkinja Mladenka Bilobrk iz Osnovne škole Kamešnica rekla je okupljenima:

"Ne zovi me lipa, nego glasna jer ja jesam glasna i jasna. Više ne znam u koju aplikaciju moram, sve me strah da u županiju ne upišem ministarstvo, da u poreznu upišem ministarstvo, ne znam više gdje udaram. Ali nema veze, sve ja to mogu. Još ne stignem napraviti dnevni plan rada. I sad gledam povišenje plaće... Sad sam voditelj, ma koga ja vodim? Vodim samu sebe od aplikacije do aplikacije.

Slušam na televiziji koliko mi se povećala plaća. Da ne računam, stvarno bih im povjerovala. Ali nije točno, oni računaju od stoljeća sedmog za razliku od mene. Pisala sam i ministarsvu pa su me nazvali neki likovi da sam ja ona koja voli pisati. Na Valentinovo ću imati 44 godine radnog staža, svega sam se naslušala i žao mi je što tako potplaćena odlazim iz sustava, a znam da ste iznijeli sve ove krojače naše sudbine."

Tvrtko Smital, predsjednik Sindikata znanosti, obratio se okupljenima:

"Ova reforma, ako se ovako nastavi, pretvorit će se u epohalan promašaj. Nitko ne spori potrebu za povećanjem plaća. Nakon svega ovo što imamo na stolu je rezultat. Kako ne biti frustriran? Posebno me ljuti kad nam kažu - pa dobro, ali svima nekako rastu plaće. Mi smo razmaženi, tražimo nešto što nam ne pripada, kao da je obrazovanje važno samo nama, a nije roditeljima, učenicima, vladi i političarima, i njih netko treba pbrazovati, ili se varam? Ne želimo živjeti u zemlji u kojoj loši đaci zemljom vladaju, kako nepogrešivo primjećuje Đorđe Balašević. Politici ne dugujemo ništa..."

Josipa Skelin Ilić, viša asistentica na Institutu Ruđer Bošković, istaknula je da godinama kasnimo za Europom.

"Traži se izvrsnost od javnih službenika, ali bez dodatnih potraživanja i edukacije za te službenike. Nova uredba ne mijenja samo naša primanja, nego je odraz kako vladajući gledaju na obrazovanje, nije pitanje struke ili interesa, već pitanje koje se tiče budućnosti zemlje, djece i zajednice. Možda sam malo dramatična, ali kako reagirati kad se degradira znanstvenike i prosvjetare i busa se u prsa Hrvatska kao zemlja znanja i inovacija. Kako ostati u sustavu kad su primanja manja nego što bi bila u privredi? Nitko ne traži poseban tretman, nego dostojanstvo. Nakon desetljeća staža prisiljeni smo razmišljati hoćemo li uz režije moći platiti tehnički za auto", rekla je.

Predsjednik velikog vijeća u Sindikatu znanosti Predrag Marković potom je stao za mikrofon:

"Zašto ste došli prosvjedovati? Zbog krive politike Vlade prema zaposlenicima, Vlade koja je isporučila ovakve koeficijente, koja umjesto dijaloga daje političku demagogiju. Neka nas čuju u Banskim dvorima. Došli smo zbog još jedne nepravde i poniženja. Nekima sigurno rastu plaće, možda zato nisu tu. No, vi znate računati. Nekima će plaća rasti i do 60 posto, a nekima ni do šest. Ali svi ćemo u prosjeku dobiti 13 i pol posto, stvarno utješno. Uredbe su radili nestručni ljudi koji ne poznaju sustav, a i ne zanima ih."

Kad je spomenuo ministra Radovana Fuchsa okupljeni su počeli toliko snažno zviždati da nije mogao nastaviti govor.

"Sjećam se jednog ministra, Dragana Primorca, koji se ponio časno i odgovorno - svoju ostavku je kovertirao ako neće rasti plaće učiteljima i nastavnicima. Slijedite njegov primjer. Analiza radnih mjesta nije provedena i koeficijenti kao da su ispali iz šešira. Reforma svih reformi postala je karikatura, još jedno groblje iluzija o tome da postoji volja vladajućih za pravim i pravednijim društvom."