Njemačka jača vojsku, ali presporo

Kada njemačka vlada donosi odluke u obrambenoj i sigurnosnoj politici, to samo rijetko može učiniti neovisno. Mora se usklađivati sa svojim partnerima iz NATO-a i Europske unije. Sa sigurnosno-političkog gledišta samostalna Njemačka nikada nije bila cilj kada je Savezna Republika Njemačka osnovana nakon Drugog svjetskog rata. Prevelika je bila zabrinutost europskih susjeda da bi vojno neovisna Njemačka mogla ponovno postati previše snažna.

"Ta zabrinutost nikada nije napustila kontinent", objašnjava Jana Puglierin, voditeljica berlinskog ureda think-tanka European Council on Foreign Relations. Kao primjere navodi Francusku i Poljsku: zemlje u kojima političke snage i više od 80 godina nakon završetka rata kritički promatraju u kom smjeru se kreće Njemačka kada je naoružavanje u pitanju.

Pukotine u savezništvu sa SAD-om

S druge strane i najvažniji njemački vojni savez pokazuje pukotine: odnos sa Sjedinjenim Američkim Državama narušen je zbog predsjednika Donalda Trumpa i njegova dovođenja u pitanje savezničkih obveza. „Trump Nijemcima i Europljanima općenito pokazuje koliko smo zapravo ovisni“, kaže Puglierin.

Prema njezinim riječima, manevarski prostor Njemačke prilično je malen. Primjer je naoružanje: bez SAD-a Njemačka bi teško bila sposobna za obranu i ispunjavanje savezničke obveze. Jer važna vojna oprema dolazi iz SAD-a, kao i ključne tehnologije za izviđanje te obavještajni podaci.

Traži se veća neovisnost

Kako bi Njemačka u budućnosti bila manje ovisna, stranka Zeleni traži da savezna vlada predstavi novu transatlantsku strategiju. Glasnogovornica Zelenih za vanjsku politiku Deborah Düring izjavila je u siječnju u Bundestagu: „Njemačka i EU moraju ojačati svoju neovisnost, u sigurnosti i obrani, u trgovini i gospodarstvu, u energiji, digitalizaciji, tehnologiji i svim kritičnim infrastrukturama.“

Prijedlog Zelenih nije dobio većinu. Vlada se oslanja na svoju nacionalnu sigurnosnu strategiju, u kojoj transatlantska povezanost i dalje igra središnju ulogu, rekao je tada Jürgen Hardt, glasnogovornik za vanjsku politiku zastupničkog kluba demokršćanske Unije CDU/CSU tijekom rasprave. On ne smatra potrebnim novo oblikovanje strategije. „Definiramo svoje interese, jasno ih iznosimo, tražimo partnere za njih i zajednički ih predstavljamo i u SAD-u. Ta strategija je vrlo uspješna."

Namjerna ovisnost u nuklearnom odvraćanju

I kod nuklearnog odvraćanja Njemačka se prije mnogo godina svjesno odlučila za ovisnost. Ugovor Dva plus četiri, koji je stupio na snagu nakon ponovnog ujedinjenja dviju njemačkih država, predviđa da Njemačka ne smije posjedovati vlastito nuklearno oružje. NATO-ov zaštitni kišobran obuhvaća i Njemačku. No jezgru tog zaštitnog kišobrana čine nuklearna oružja iz SAD-a.

Zbog napetih transatlantskih odnosa vode se razgovori o vlastitom europskom nuklearnom kišobranu. Njemačka vlada očito razmjenjuje mišljenja sa svojim saveznicima Francuskom i Velikom Britanijom. Glasnogovornik vlade Stefan Kornelius krajem siječnja govorio je o vrlo povjerljivim razgovorima koji su još u ranoj fazi. Cilj savezne vlade je dodatno ojačati sposobnost odvraćanja i obrane Europe.

„Srž nuklearnog odvraćanja jest njegova vjerodostojnost. Ona djeluje u umu protivnika", objašnjava politologinja Puglierin. Prema njezinim riječima, protivnik mora biti uvjeren da nuklearna prijetnja postoji. „Tu je vjerodostojnost Donald Trump ozbiljno uzdrmao svojim govorom o NATO-u.“ O NATO-u govori u trećem licu, kaže Puglierin, i već se verbalno od njega distancira.

Prekretnica donosi vodeću ulogu?

Od govora o prekretnici Olafa Scholza kao kancelara, odmah nakon ruske agresije na Ukrajinu 2022. Njemačka je svojoj sigurnosnoj i obrambenoj politici dala veći prioritet. Na raspolaganju je znatno više novca za opremanje Bundeswehra.

Za Puglierin je vodeća uloga Njemačke u Europi zamisliva. No upozorava da je za to potrebno povjerenje europskih susjeda. A to, pak, može funkcionirati samo ako se njemačka vojna moć uklopi u strukture. Dakle u saveze poput EU-a i NATO-a.

Uloga Njemačke u sigurnosnoj i obrambenoj politici vjerojatno će rasti. Kao ključnog aktera u sustavu međusobnih ovisnosti i jasnih granica.