Odlazak Baerbock u UN izaziva kontroverze

Neki ga nazivaju „centrom svijeta": neboder Ujedinjenih naroda na obali East Rivera u New Yorku. Upravo tamo odlazi još uvijek aktualna njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock.

Političarka Zelenih sama je sebi osigurala prestižnu međunarodnu funkciju – tako bi se to moralo reći. Ne na suptilan način, već s krajnje jasnom voljom za moći – i to neposredno prije nego što izgubi moć u Njemačkoj. Od tada se valovi zakulisnih i glasnih ogovaranja šire kroz inače diskretni svijet diplomacije.

Jer, njemačka vlada je još u rujnu 2024. za tu poziciju predložila iskusnu diplomatkinju Helgu Schmid (64). To bi bio sjajan završetak njezine duge karijere. Schmid je od 2020. do 2024. bila generalna tajnica Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi (OESS), a sada je zamjenica predsjednika Upravnog odbora Minhenske sigurnosne konferencije.

Baerbock ju je u više puta hvalila, ističući njezin ključni doprinos tome da je OESS mogao nastaviti s radom posljednjih godina, unatoč blokadama Rusije. Kako navode njezini suradnici, Helga Schmid se posljednjih mjeseci intenzivno pripremala za ulogu predsjednice Generalne skupštine UN-a.

Međutim, kada je socijaldemokratsko-zelena vlada nju predložila za tu funkciju, Baerbock se pokušala obraniti: „Kao i mnogi moji prethodnici, koji su ranije bili ministri vanjskih poslova ili premijeri, i ja sada preuzimam ovu dužnost."

To zvuči kao da Helga Schmid nije kandidatkinja koju zahtijeva ta funkcija – što svakako nije primjer vješte komunikacije.

Baerbock svojim potezima iritira čak i vlastitu stranku. Prije samo nekoliko tjedana, početkom ožujka, u osobnom pismu zastupničkom klubu Zelenih u Bundestagu, obrazložila je zašto ne želi preuzeti funkciju šefice zastupničkog kluba: istaknula je da je proteklih godina kao ministrica vanjskih poslova u petoj brzini privatno platila cijenu – i da sada želi „napraviti korak unazad od svjetla reflektora".

U biti, time je najavila da će se povući – da bi zatim odmah započela novi politički uzlet, u New Yorku.

Neki zastupnici Bundestaga iza zatvorenih vrata komentiraju da je Baerbock ionako posljednjih mjeseci u zastupničkom klubu često nastupala više kao ministrica vanjskih poslova nego kao dio stranačkog tima Zelenih. Možda su i ona i zastupnički klub shvatili da je, nakon tako visoke funkcije, teško integrirati se u oporbeni blok u Bundestagu.

Pored svega, postavljaju se i pitanja kolegijalnosti: Baerbock će tek na ljeto, kad bude sigurna u svoju novu funkciju, službeno napustiti zastupnički mandat u Bundestagu. Tamo će je naslijediti Andrea Lübcke, predsjednica Zelenih u pokrajini Brandenburg. I ona je, kako kaže za ARD, o ovoj političkoj priči saznala telefonom, tek prije nekoliko dana – istovremeno kada i javnost.

„Dala sam otkaz na poslu svega nekoliko sati ranije, jer sam tek u subotu izabrana za predsjednicu Zelenih u Brandenburgu", objašnjava Lübcke, inače fizičarka i savjetnica. Već su u tijeku pripreme kako bi ona u narednim mjesecima „što bezbolnije započela rad kao zastupnica u Bundestagu". Ipak, ostaje činjenica da joj je ovim manevrom oduzeto dragocjeno vrijeme starta u novom Bundestagu čija je prva sjednica već početkom narednog tjedna.

Bez obzira na sve kritike i pitanja stila, debata o Annaleni Baerbock puno govori i o pogledu na žene na visokim političkim pozicijama. Zar se među muškarcima ne događa da šef izbaci iz igre svog podređenog? Da li se ženama takvi potezi manje praštaju? I zašto se u njezinom slučaju posebice naglašava kako će sada organizirati brigu o djeci?

Baerbock je više puta isticala koliko je njezinoj obitelji teško da se nosi s lažnim vijestima i kampanjama mržnje kojima je izložena na internetu. Odlazak u New York barem je djelomično i izlazak iz njemačke javnosti.

Na koncu, vjerojatno bi malo tko u nekoj anketi mogao navesti ime bilo kojeg od više od 80 dosadašnjih predsjednika Generalne skupštine UN-a.

Dio oštrih kritika na račun Baerbock, gotovo očekivano, dolazi iz Rusije. Protiv nje se vodi intenzivna kampanja na društvenim mrežama, uz tvrdnje da nije dorasla toj funkciji. Kao jedan od argumenata navodi se da ne bi smjela preuzeti predsjedanje, jer joj je djed Waldemar bio u Wehrmachtu (njemačka vojska za vrijeme nacističkog režima). O tome su njemački mediji naveliko izvještavali u veljači 2024.

Ustvari, postoji zabrinutost i da bi Baerbock mogla iskoristiti Generalnu skupštinu UN-a kao platformu za zauzimanje jasnog stava o ratu u Ukrajini i zalaganje za svjetski poredak zasnovan na pravilima. Među kolegicama i kolegama ministricama i ministrima vanjskih poslova – s kojima će se sada susretati u UN-u – Baerbock važi za iskusnu i pristupačnu. Poslije tri i pol godine na funkciji, jedna je od najdugovječnijih ministrica u tom krugu, s obzirom na to da mnoge druge zemlje doživljavaju još češće promjene u svojim vladama.

Odskočna daska u međunarodnoj karijeri?
Ipak, nova funkcija ne donosi puno političkog manevarskog prostora. Ako bude izabrana, Baerbock će u rujnu 2025. održati veliku uvodnu sjednicu u kupolastoj dvorani UN-a pred svjetskom javnošću. Nakon toga, njezin posao će biti uglavnom ceremonijalne prirode. Moći će posredovati i reagirati u situacijama kad, na primjer, delegacije iz protesta napuste salu, diktatori prekorače vrijeme predviđeno za govor – ili, kako legenda kaže, kada bijesni sovjetski lider udari cipelom od stol.

Još nešto upada u oči: Baerbock s pravom primjećuje da su mnoge zemlje posljednjih godina u New York slale svoje bivše ministre vanjskih poslova. Međutim, ta funkcija je obično predstavljala završetak karijere. Neki su se čak iz mirovine vraćali kako bi preuzeli tu čast. Trenutačni predsjednik Generalne skupštine UN-a, Kamerunac Philemon Yang, ima 77 godina.

Što zapravo Baerbock želi s ovom pozicijom koja je pritom ograničena na godinu dana? Djeluje kao da time započinje izlazak iz aktivne politike. Ostaje vjerna svom polju – vanjskoj politici – ali se istovremeno distancira od užarene stranačke scene. Možda se nada budućoj karijeri u međunarodnim organizacijama.

U cijeloj ovoj gunguli nešto je potpuno promaknulo ispod radara – i to je, u usporedbi s Baerbock, doista upadljivo: još jedan njemački političar bi trebao preuzeti međunarodnu funkciju na visokoj razini.

Političar SPD-a Niels Annen trebao bi 2026. preuzeti rukovodeće mjesto u Uredu Visokog povjerenika UN za izbjeglice (UNHCR), gdje bi trebao koordinirati humanitarnu pomoć i, između ostalog, imenovati holivudske glumce za specijalne veleposlanike. Sjedište je u Ženevi, a funkcija je obično predviđena na duže vremensko razdoblje.

I Niels Annen je tijekom svoje političke karijere u Njemačkoj nailazio na kritike, recimo zbog svog stava prema Iranu. Ali njegov prelazak na čelo UNHCR-a odvija se gotovo neprimjetno – njegova kvalifikacija se ne dovodi u pitanje.

Visokog povjerenika za izbjeglice bira Generalna skupština UN-a. Tamo će Niels Annen vjerojatno naići na Annalenu Baerbock – a oboje će se moći osvrnuti na svoje puteve ka vrhu međunarodne politike i zapitati se: da li za muškarce i žene doista važe isti standardi?