Ograničeni dometi Škorine opcije

Politički analitičar Žarko Puhovski uvjeren je da je upravo opasnost koju HDZ-u donosi potencijalna koalicija Mosta i Domovinskog pokreta bila jedan od glavnih motiva vladajuće stranke da požuri raspisivanje parlamentarnih izbora.

- SDP i HDZ bore se za vlast, no te dvije stranke funkcioniraju u paralelnim prostorima i ne postoji opasnost od međusobnog preotimanja birača. HDZ se sada okreće desnici i bori se da mu Škorina opcija ne oduzme previše glasova. Zato joj pokušava ostaviti što manje vremena da se organizira - uvjeren je Puhovski u izjavi za Večernji list.

Taj analitičar upozorava i da će Nacionalni stožer, mahom sastavljen od HDZ-ovaca, nakon raspuštanja Sabora imati mogućnost bacanja klipova pod noge novim opcijama. -

- Nije isključeno da Stožer zabrani velike skupove baš u sredinama koje slove kao Škorina ili Mostova uporišta - kaže Puhovski, uz napomenu da će nakon raspuštanja Sabora nadzor nad odlukama Stožera imati samo tehnička Vlada koju kontrolira HDZ.

Škoro bi, uz to, morao biti svjestan i drugih ograničavajućih faktora, poput činjenice da je njegova stranka još uvijek vrlo slabo organizirana. Već i na predsjedničkim izborima on se u velikoj mjeri oslonio na stranačku infrastrukturu Mosta koja mu je, kažu upućeni, u samom startu donijela višestruko više potpisa za kandidaturu nego svi partneri zajedno. U Škorinoj predsjedničkoj kampanji bio je angažiran i velik broj volontera, no na volontere se čovjek teško može do kraja osloniti pa su i za njihovu koordinaciju nužni stranački ljudi, koji su za politiku spremni raditi svakodnevno. Domovinski pokret, uz to, još nema ni organiziran izborni stožer. Koliko je javno poznato, nisu imenovani ni ljudi koji će koordinirati i voditi stranačku kampanju, a pitanje je i ima li ta mlada stranka prepoznatljiv kadar koji će ponuditi na izbornim listama.

Škoro je, doduše, već sklopio koalicijski sporazum s Hrvatskim suverenistima, koji su svoj utjecaj pokazali na euroizborima, kada im je malo nedostajalo da u Bruxelles pošalju dva zastupnika. No, i način na koji je dogovorena ova koalicija bio je prilično neobičan. Uobičajeno je, naime, da se u sklapanje široke koalicije krene tako da se dogovori jezgra koju čine dva ili tri najsnažnija partnera, a onda im se pridruže manje stranke, koje bez koalicije teško mogu računati na ulazak u Sabor. Sve to, naravno, pod uvjetom da veći partneri od te suradnje imaju korist u obliku sinergijskog učinka. U ovom slučaju je, međutim, prvo sklopljen sporazum s Blokom za Hrvatsku Zlatka Hasanbegovića, koji je do tada bio dio suverenističke platforme.

Je li Škoro time možda htio umanjiti pregovarački potencijal i apetite Suverenista ili je štogod drugo posrijedi manje je važno od prvog dojma koji je ostavio sporazum s Hasanbegovićem. Samo sklapanje koalicije nije objavljeno na konferenciji za novinare, nego kod spomenika žrtvama komunizma u Gračanima, gdje su novi partneri položili vijenac na obljetnicu Titove smrti. Ovaj trenutak vjerojatno je dobrim dijelom diktiralo ponovno otvaranje ideoloških tema nakon Milanovićeva istupa u Jasenovcu, a novosklopljena koalicija je, s obzirom na svoj sastav i ranije djelovanje svojih čelnika, itekako imala što reći o HOS-ovu grbu i pozdravu "za dom spremni".

Zato njihovo obraćanje na ovu temu i nije bilo neko iznenađenje. Problem je, međutim, što je do izbora vrlo malo vremena, a ta koalicija i tjedan dana kasnije ostavlja dojam da biračima nema što ponuditi izvan usko ideoloških tema, vezanih uz nacionalne traume iz prošlosti. Taj je dojam pojačao njihov posljednji performans na Mirogoju u povodu obljetnice bleiburškog zločina, zbog kojeg se stječe dojam da se nova platforma ne uspijeva odmaknuti od groblja. Teme prošlosti u fokusu su i Ivanu Penavi, koji već neko vrijeme koketira sa Škorinim pokretom. U Škorinoj ekipi ne kriju da bi vukovarskog gradonačelnika rado vidjeli u svojim redovima i izvjesno je da bi ih on dodatno ojačao na istoku Hrvatske, ako se doista odluči napustiti HDZ, no teško da im Penava može donijeti glasove izvan desnog biračkog tijela.

Škoro će, dakle, ovakvim stilom i koalicijom zasigurno zadržati i učvrstiti podršku desnice, možda i dijela HDZ-ovih birača odmetnutih zbog Plenkovićeva "lijevog skretanja", ali to nikako ne može biti dovoljno za ozbiljniji rezultat na parlamentarnim izborima. Ovi se izbori teško mogu uspoređivati s predsjedničkima, na kojima je Škoro odnio simpatije četvrtine hrvatskih birača. Ovdje u vidu treba imati činjenicu da je HDZ vrlo čvrsta struktura, koju na okupu u dobrom dijelu drže osobni interesi njezinih članova. Iako je dio HDZ-ovaca na europskim i predsjedničkim izborima odlučio kazniti svoju stranku zbog politika koje im se svjetonazorski nisu sviđale, veliko je pitanje hoće li se na to odlučiti i na izborima za parlament. A Škorinoj je opciji, uz desne birače na koje može računati, za iole značajniji uspjeh na parlamentarnim izborima nužno zagrabiti i u biračko tijelo bliže centru. Uz to, Škorinu uspjehu na predsjedničkim izborima vjerojatno je u dobroj mjeri kumovalo i opće nezadovoljstvo političkim mainstreamom.

Prostor koji obuhvaća protestne birače sada je "nebranjen", u dobroj mjeri i zahvaljujući angažmanu Škore, koji je na predsjedničkim izborima iz ovog dijela političkog spektra izgurao Mislava Kolakušića. No, ovo biračko tijelo teško da bilo tko može pridobiti isključivo desnom retorikom. U Domovinskom pokretu računaju da bi im dio "centraškog štiha" mogla donijeti koalicija sa Zelenom listom, koja je navodno već gotova stvar, no stranka Nenada Matića malo je poznata izvan Zagreba i pitanje je može li njegov ulazak u ovu priču promijeniti percepciju da se radi o isključivo desnom pokretu.

Lista Bura Hrvoja Burića, koja je također podržala Škorinu predsjedničku kampanju, odustala je od zajedničkog nastupa na parlamentarnim izborima. Njezin čelnik poručuje da im je interes isključivo vezan uz osmu izbornu jedinicu, Rijeku i Istru, gdje ponovo računaju na protestne glasove. Na glasovima protestnih birača 2015. izrastao je i Most i ta stranka vjerojatno još može računati na dio tog biračkog tijela. Oni, međutim, moraju imati u vidu i stvaranje nove platforme u režiji njihova nekadašnjeg stratega Ivice Relkovića. Stranku Start, koju je osnovala bivša šefica Povjerenstva za sukob interesa Dalija Orešković, sada je preuzeo Ivan Kovačić.

Pozornost javnosti na nekadašnjeg Mostova ministra ponovo su skrenuli skandali oko Ivana Škaričića, HDZ-ova ravnatelja splitskog doma umirovljenika koji bilježi najveći broj žrtava koronavirusa u Hrvatskoj. Kovačić je politički stasao upravo kao Škaričićev ljuti protivnik u bitki za Omiš, gdje je svojedobno prekinuo višedesetljetnu prevlast HDZ-a. U ovu priču već su se uključile i druge nekadašnje Mostove uzdanice, poput vrgoračkog gradonačelnika Ante Pranića, a ovih dana pristupio joj je i Boro Nogalo, bivši ravnatelj dječje bolnice na Srebrnjaku, koji je simpatije javnosti pridobio kao žrtva Milana Bandića. Pa iako je veliko pitanje može li se ta opcija do izbora kvalitetno predstaviti biračima i ući u parlament, njihova pojava mogla bi donekle pomrsiti račune Mostu, koji je kao platforma izrastao na navlas jednakom receptu.

HDZ će, dakle, ako to bude moguće, pokušati ponovo sastaviti Vladu sa zastupnicima nacionalnih manjina i manjim strankama na centru i lijevom centru i jedino što ga u tome može spriječiti je osvajanje manjeg broja mandata od planiranog. Sa Škorom, Mostom i Suverenistima ta će stranka pregovarati jedino bude li morala, u slučaju da ujedinjena desnica odnese impresivan broj mandata. S obzirom na to da su Škoro i Most odlučili na izbore ići odvojeno, šanse za to su puno manje, a strankama oko Škore mogla bi se dogoditi nezahvalna pozicija nekadašnjih pravaša, koji su uz manje bljeskove desetljećima tavorili u HDZ-ovoj sjeni, služeći uglavnom kao rezervoar zastupničkih ruku u svim situacijama u kojima je HDZ-u to trebalo.