Bila je na glasu u talijanskoj kardiologiji kao pionir ehokardiologije te sportske kardiologije. Bila je članica zdravstvenog tima koji se brinuo za zdravlje tadašnjeg pape sv. Ivana Pavla II.
Rođena je u Sinju 19. kolovoza 1941. Medicinu je studirala i diplomirala u Rimu na Fakultetu medicine i kirurgije „Agostino Gemelli“ Katoličkog sveučilišta Svetog Srca. Usavršavala se u Sjedinjenim Državama Amerike: na Loyolinu medicinskom fakultetu u Chicagu sportsku kardiologiju, a u Indianapolisu u ehokardiografiji (ultrazvučnom pregledu srca) kod Feingenbauma Harveya, „oca ehokardiografije“, koju je prakticirala, među inima, i na Klinici Mayo, i na washingtonskome Georgetownskom sveučilištu.
Poslije toga je angažirana na svome matičnom fakultetu u Rimu, gdje je bila profesorica i istodobno primarius, voditeljica Odjela za neinvazivnu kardiološku dijagnostiku u sveučilišnoj Polikliničkoj bolnici „Agostino Gemelli“, te članica Rimske akademije medicinskih i bioloških znanosti.
Šandrić Gotovac je autor ili suautor brojnih znanstvenih i stručnih radova, te više američkih, njemačkih i talijanskih sveučilišnih udžbenika.
Simona Šandrić Gotovac je nakon smrti svoga supruga Vlade Gotovca, zajedno s grupom njegovih prijatelja i suradnika, osnovala u Zagrebu Institut Vlado Gotovac, „radi stvaranja takve društvene svijesti koja će osigurati razvoj građanske i političke kulture u Hrvatskoj, primjerene standardima razvijenih liberalno-demokratskih društava“.
