Jedan od posljednjih živućih oficira vojske koja je svojedobno slovila kao jedna od jačih u Europi rodio se 22. listopada 1932. godine u Mariboru.
Odmah je nakon Drugog svjetskog rata krenuo u školovanje unutar sustava JNA tako da je časnikom pješaštva postao već 1952. godine u Sarajevu.
Odanost profesiji, ali i idejama koje je zastupala doktrina JNA, omogućile su mu da na na vrhuncu karijere stigne i do generalskog čina.
Ono što je posebno važno za noviju povijest Rijeke i Hrvatske, njegova je uloga zapovjednika 13. Riječkog korpusa na čije je čelo stigao 1988. godine.
Ugodan život u Rijeci, na Kantridi, u dobi kad se inače priprema završni čin većine profesionalnih karijere dobio je silno ubrzanje nakon početka agresje JNA na Hrvatsku čemu svjedočimo po prilici upravo ovih dana, prije punih 29 godina.
Iako će na hrvatskoj strani zauvijek biti kontraverzi po pitanju uloge ovog, ili bilo kojeg drugog JNA generala, nesumnjiva je povijesna činjenica da je zahvaljujući upornom pregovaračkom procesu kojeg je vodio Slavko Linić, tada na funkciji predsjednika Kriznog štaba Rijeke, podržanom i od strane Franje Gregurića predsjednika Vlade nacionalnog jedinstva formirane u srpnju 1991. godine, postignut sporazum u kojem je general Čad potpisao akt temeljem kojeg je Rijeka sačuvana od bilo kakvog razaranja.
Jednako kao što je sporazumom Čad-Linić omogućeno preuzimanje nemale količine oružja kojim se kasnije krenulo u - obranu Hrvatske.
Foto: Rijeka danas