Rastu egzistencijalni strahovi zbog koronakrize

Poznato je da je globalna zaraza dovela i do povećanog psihičkog pritiska na ljude. Najviše su pogođeni oni koji su i prije pandemije imali problema s psihičkim zdravljem.

Jedna od njih je Jay, tridesetrogodišnja majka iz američke savezne države Montane. Prije desetak godina je dobila rijetku hormonsku bolest i tada je pokušala dva puta izvršiti samoubojstvo. Za prvi program njemačke javne radio-televizijske kuće ARD ona kaže da su joj se s pojavom epidemije vratile sucidalne misli. Dobila je i simptome koji su ukazivali na zarazu koronovirusom.

"Postojalo je samo jedno mjesto gdje sam se mogla testirati. Nisam znala hoće li me primiti, a osjećala sam se bolesno i pod stresom. Onda su odjednom ponovo iskrsle te misli o samoubojstvu."

Posljednjih tjedana mnogi Amerikanci osjećaju se očajno i nemoćno. U brojnim saveznim državama je policijski sat na snazi od sredine ožujka. Nezaposlenost je na rekordnoj razini. Osim toga, ljudi su nesigurni i zabrinuti za budućnost. Američki znanstvenici u jednom istraživanju procenjuju da će idućih godina 75.000 Amerikanaca više izvršiti samoubojstvo ili umrijeti zbog zloupotrebe droge i alkohola.

Jack Westfall, direktor Centra Robert Graham, radio je u navedenom istraživanju. On kaže da egzistencijalni strahovi povezani s gubitkom posla najčešće dovode do samoubojstava i dodaje: "Drugi čimbenik je socijalna izolacija. U ovom obliku je nismo još imali ni u SAD-u niti bilo gdje drugdje. Poznato nam je da socijalna izolacija dovodi do psihičkih poremećaja pa tako poprilično doprinosi povećanju broja samoubojstava i konzumacije droge“.

Raširen je i strah ljudi da bi neko iz njihove obitelji mogao oboljeti. Stručnjaci kažu da su svi pogođeni posljedicama pandemije, ali da su posebno osetljive neke grupe kao što su afroamerička, latinoamerička i ruralna populacija, kao i osobe niskog socio-ekonomskog statusa koje brzo ostaju bez posla.

Na SOS-telefone za psihološko savjetovanje ovih dana u SAD-u vlada prava navala. Nancy Lubin koja radi za jedno takvo savjetovalište izjavila je za CNN da je nasilje u kući poraslo za 78 posto, a seksualno zlostavljanje za 44 posto. Uza sve to povećavaju se i konzumacija droga i depresije.

Westfall zahtijeva da američka vlada uloži više novca u zdravlje građana. Jedna od ideja je i pristup internetu za sve kako bi ljudi barem putem interneta bili povezani, ali i ponude za terapiju ili psihološku pomoć. Važno je, kako kaže Westfall, da se očuvaju socijalne veze između ljudi uz poštivanje propisane fizičke udaljenosti.

S ove strane oceana, u Njemačkoj, ljude muče slične brige. Propisane restrikcije dovode do svojevrsnog otuđenja. Njemačka psihijatrica Iris Hauth kaže da fizička distanca uz nošenje maske sasvim sigurno mijenja to kako vidimo druge i kako oni nas vide s obzirom da ljudi ne komuniciraju samo verbalno, već i gestikuliranjem i mimikom: "Ništa od toga više ne možemo razaznati zbog udaljenosti i maske pa ne možemo prepoznati emotivno stanje drugog čoveka", kaže ona za list Frankfurter Rundschau.

Psiholog i stručnjak za tržište Stefan Grünewald je za radio Deutschlandfunk izjavio da, za razliku od prve faze, u kojoj je prevladavao strah od zaraze, sada na površinu isplivavaju egzistencijalni strahovi – od gubitka radnog mjesta, propasti firme i sl.

"Već sada imamo deset milijuna ljudi na skraćenom radu. Postoji opasnost da veliki dio tih ljudi jednom ostane bez posla", kaže Grinevald.

Kao što navodi Njemačka liga za borbu protiv depresije (DDL), oko pet milijuna njemačkih građana je prije izbijanja pandemije bolovalo od depresije – brojka se odnosi na godinu 2017. A prema brojkama njemačkog Saveznom zavoda za statistiku te godine je samoubojstvo izvršilo 9.235 Nijemaca. Najčešći uzrok je bila depresija. Te brojke pokazuju razmjere problema koji se u izvanrednim okolnostima zaoštrava. Osim toga, društvo se sve više polarizira na one koji su se dobro prilagodili mjerama i one kojima ih je preko glave i smatraju ih neodrživima.

Sve ovo govori da su brige i strahovi Amerikanaca, Nijemaca, ali i većine ljudi širom svijeta vrlo slični. I da je najosjetljivijima hitno potrebna pomoć da ih egzistencijalni strahovi ne bi uvukli u svoj vrtlog.