Premda se spekuliralo da Sanader, bez obzira na broj presuda koje protiv njega budu donesene za djela počinjenja tijekom njegova premijerskoga mandata, ne može u konačnici dobiti objedinjenu kaznu veću od 15 godina zatvora, takve se procjene, barem zasad, čine promašene. Naime, Sanader je od izvanraspravnoga vijeća zagrebačkoga Županijskoga suda zatražio da mu se objedine sve dosad izrečene pravomoćne presude protiv njega, kako bi u konačnici, prema odredbama o objedinjavanju, dobio kraću objedinjenu zatvorsku kaznu, piše Jutarnji list.
No, izvanraspravno vijeće nepravomoćno je odlučilo da Sanader za presude u slučajevima Fimi Media, Planinska i Ina - MOL u zatvoru mora provesti 18 godina i osam mjeseci zatvora. Budući da je Sanader dosad već po raznim osnovama u zatvoru proveo 7,5 godina, ne bude li mogao biti osuđen na zatvorsku kaznu veću od 15 godina, to bi značilo da je s dosad već odležanom polovicom kazne teoretski mogao tražiti prijevremeni otpust, a svakako bi ga mogao tražiti nakon odležane 2/3 kazne - za dvije godine. No, tumačenje odredbi o objedinjavanju kazne koje je primijenilo izvanraspravno vijeće govori da će Sanader iza rešetaka morati provesti još najmanje dvije godine, a vjerojatno i više.
Naime, o prijevremenome puštanju na slobodu odlučuje sud na traženje osuđenika te prijevremeno puštanje na slobodu može odobriti, ali ne mora. Kao što je poznato, Sanader je bio optužen u pet slučajeva: Fimi Medija, Ina - MOL, HEP - Dioki, Planinska te Hypo, a pravomoćno je osuđen u njih tri. Za Fimi Mediju dobio je sedam godina zatvora, a za Planinsku i Ina - MOL po šest. Interes mu je naravno bio objediniti te zatvorske kazne kako bi mu se izrekla jedinstvena kazna koja bi bila manja od maksimalnog zbroja pojedinačnih kazni. Već prije godinu Sanader je tražio objedinjavanje Fimi Medije i Planinske, no nije puno profitirao.
Umjesto 13 godina koliko bi mu iznosio zbroj tih dviju kazni, sud mu je oduzeo samo dva mjeseca te mu je izrečena jedinstvena kazna od 12 godina i 10 mjeseci zatvora za ta dva slučaja. Sada je pak tražio da mu se ta jedinstvena kazna od 12 godina i 10 mjeseci zatvora objedini s onom iz slučaja Ina - MOL, gdje je dobio šest godina zatvora. Izvanraspravno vijeće mu je, pak, objedinjujući kazne na njegov zahtjev, od maksimalno 18 godina i 10 mjeseci zatvora, oduzelo samo dva mjeseca, tako da je na kraju dobio 18 godina i osam mjeseci. Ova odluka nije pravomoćna i na nju se obrana može žaliti Visokom kaznenome sudu (VKS).
Zasebna je priča zbog čega je Sanaderova obrana računala kako se bivšemu premijeru ukupno ne može izreći više od 15 godina. Naime, prema Kaznenome zakonu koji je bio na snazi u vrijeme dok je Sanader počinio djela koja mu se stavljaju na teret, dakle do 1. siječnja 2013. godine, zbroj pojedinačnih zatvorskih kazni kakve je dobio Sanader nije smio prelaziti 15 godina. No, premda su sva Sanaderu inkriminirana djela počinjena prije 2013., sudovi su ga osudili prema zakonu koji je stupio na snagu nakon toga datuma, smatrajući da se na okrivljenika treba primijeniti blaži kazneni zakon.
No, takve odredbe o pogodovanju okrivljeniku imaju i svoju drugu stranu - kad mu je već omogućeno da mu pojedinačne kazne budu blaže zbog novoga zakona, onda se pak na osuđenika primjenjuju i odredbe novoga zakona o objedinjavanju - koje same po sebi nisu blaže. Konkretno, one u sebi više ne sadrže "zaštitnu klauzulu" prema kojoj objedinjena jedinstvena kazna ne smije biti veća od 15 godina.
