SNV odustao od komemoracije na Koranskome mostu

Pijetet za 13 ubijenih sunarodnjaka umjesto na mostu iskazat će u Pravoslavnoj crkvi u Karlovcu i na groblju Parunovac i Čatrnja i to zajedno sa srodnicima žrtava i antiratnim aktivistima i građanima i građankama Karlovca, stoji u facebook objavi SNV-a, uz riječi da “na samom mjestu zločina to ove godine nije bilo moguće”.

U istoj se objavi osuđuju ratna granatiranja Karlovca, huškanja i poticanja na rat i mobilizaciju, te osuđuju “neodgovorne politika koje su paralelno s ratnim pripremama dogovorale podjelu društvenog vlasništva", ali su također osudili i “nehumane egzekucije golorukih zarobljenika”.

Ovih su se dana komemoraciji na Koranskom mostu suprotstavili hrvatski branitelji jer im to mjesto, kako je rečeno, simbolizira agresiju pobunjenih Srba i velikosrpsku politiku i zamjenica župana Martina Furdek Hajdin, a danas također i gradonačelnik Damir Mandić.

S tim u vezi Mandić je pozvao SNV da “na tragu svih nastojanja za uvažavanjem i pomirenjem iskreno pristupe suočavanju s prošlošću kako se ovakve situacije ne bi ponavljale”.

SNV je u današnjoj objavi, s potpisom zamjenice predsjednika Anete Vladimirov, ustvrdio da je za velik dio Kordunaša i Kordunašica rat započeo 4. kolovoza 1991. kada su trojica karlovačkih policajaca Mile Butina, Joža Milčić i Zlatko Škrlac ubijeni iz zasjede dok su u patroli prolazili pokraj Budačke Rijeke.

Kasnije, 21. rujna, piše dalje, u dva vojna vozila je 25 pripadnika JNA išlo iz kasarne Mekušje u kasarnu Centar u Karlovcu, hrvatska policija je vozila zaustavila i na Koranskom su mostu od sedamnaestorice zarobljenih pripadnika rezervnog sastava na licu mjesta ubijena 13-torica.

“Nacionalistička politika, koja je upravljala životima mobiliziranih rezervista i koja ih je tog kobnog dana dovela do mosta na Korani, bila je višestruko štetna i pogubna kako za hrvatski tako i za srpski narod na Kordunu i drugdje. Ista je to logika ratnog nasilja koja je naredila likvidaciju hrvatskih policajaca mjesec i nešto dana ranije”, piše u SNV-ovoj objavi uz naglasak da, kako navode, “nije ništa manje štetna bila i spremnost na agresiju iskazana ubojstvom razoružanih rezervista”.

Između ostalog SNV konstatira da njihovo komemoriranju tih žrtava “nije postupak veličanja ratne politike”, već “antiratni čin osude ratnohuškačkih politika, koje su u konačnici dovele do stradanja ne samo civila na svim stranama i od svih strana nego i onih vojnih obveznika, koji su do izbijanja rata vodili živote u miru sa svojim susjedima gradeći za sebe i svoje obitelji kuće i dobre odnose”.

Oni su, piše dalje u objavi SNV-a, bili mobilizirani i u ruke su uzeli puške u situaciji “neposredne životne ugroženosti”, a na Koranskom su mostu “predali iste te puške u nadi da će taj čin biti dovoljan”, ali “na svim su stranama ratni zarobljenici prolazili posebne torture bilo kroz zatočeništvo u logorima bilo tijekom neposrednog terora”.