Što Camorra radi tijekom pandemije?

U pokrajini Kampaniji, zloglasnoj po mafijaškoj organizaciji Camorri koja tamo već dugo hara, sad se baš ta Camorra upravo natječe s državnim i crkvenim dobrotvornim organizacijama i dijeli potrebitima hranu ili čak novac, 50 € "na ruke".

"Inače traže novac, sad ga daju. Daju ga u malim iznosima, ali će onda i tražiti nešto zauzvrat", sluti Luigi Cuomo. On je na čelu organizacije SOS Imprese koja na nacionalnoj razini pomaže malim i srednjim poduzećima ako ih "stisnu" kriminalci i traže novac za "zaštitu".

Objašnjava nam kako mafijašima i inače nije problem novac, nego kako ga nekako "oprati" i uvesti u legalni promet - pogotovo u Italiji koja ima jedan od najstrožih zakona protiv pranja novca. A kad sad firme ionako ne rade, onda nema niti smisla ustrajati u reketarenju, ali ipak i tako imati korist: "Vidimo sve rašireniju takvu praksu što se više širi ova kriza. Sad nema smisla prijetiti vlasnicima tvrtki, ali poduzetnici žude da im netko pomogne."

Naravno, takva "pomoć" ne bi imala smisla kad bi država i njezine organizacije brzo i učinkovito pomagale stanovništvu i tvrtkama. Ali Cuomo nam svjedoči da tu vlada nestručnost, kaos i sve traje čitavu vječnost. Novac kriminalaca je mnogima posljednji izlaz pred bankrotom. Ipak, država ne sjedi skrštenih ruku pred ovom navalom "dobročinstva": u nedavnoj akciji širom zemlje je zaplijenjena imovina u vrijednosti oko 15 milijuna eura - ali i takav iznos je tek kapljica od novca kojim raspolažu kriminalci.

"Talijanska metoda" protiv pranja novca je veoma jednostavna - i treba se pitati, zašto i mnoge druge države to ne uvrste u svoje zakonodavstvo: suočen s optužbom nezakonito stečene imovine, optuženi mora moći dokazati kako je imovinu stekao na pošten način, a ne da istražitelji moraju dokazivati kako je novac došao od kriminala. Ako ne može dokazati vjerodostojan izvor novca, imovina može biti zaplijenjena.

A toga ima veoma mnogo: prema evidenciji Nacionalnog ureda za upravljanje imovinom zaplijenjenom od organiziranog kriminala (ANBSC), osim bezbrojne pokretne imovine je u proteklih dvadesetak godina zaplijenjeno nešto preko 65.000 imanja: dakle zemljišta, tvrtki, zgrada ili gradilišta. Isti zakon predviđa da se ta imanja koriste za projekte od društvenog značenja i u pravilu ih se prepušta općinama da im nađu novu svrhu.

Tako je i Renato Natale, gradonačelnik mjestašca Casal Di Principe u Caserti odakle potječe najutjecajniji klan Camorre, obitelj Casalesi, dobio mnoštvo zaplijenjenog imanja da mu nađe novu svrhu. Tu mora onda posegnuti i u gradsku blagajnu kako bi prenamijenio mafijaško imanje - ali u doba korone, to je problem.

I inače je do sad uspio prenamijeniti tek oko 65% zaplijenjene imovine, ali sad se mora brinuti i za sve koje je teško pogodila pandemija: "Industrija hrane i ugostiteljstvo, baš kao i građevina su ovdje glavne grane. Ali tu je sve moralo stati", žali nam se Natale. Sad ima preko 1.200 obitelji koji su se javili za 500 eura bonova pomoći. Dio mora doći iz gradske blagajne, ali onda nema novca za preuređenje imanja kriminalaca.

A mafijaši nisu zaboravili što im je oduzeto, kaže nam Luigi Cuomo. "Čim klanovi vide da ta imanja i dalje samo stoje, misle da im to još uvijek pripada. A onda i pokažu ljudima kako su još uvijek tu." Problem je i birokracija: makar je tu sudska odluka, može potrajati i preko 10 godina dok vlasništvo ne prijeđe s nacionalnog ureda ANBSC na lokalne vlasti. A i dok samo stoje su ona teret za gradsku blagajnu.

Gradonačelnik Natale više ne zna, treba li se još radovati takvim "poklonima": "Samo ove godine smo do sad dobili još 22 imanja od ANBSC. Trebamo uložiti novac da ih osposobimo za rad, ali zbog ove krize imamo još manje sredstava."

Sve to uzrokuje i nesporazum: građani vjeruju kako grad namjerno ništa ne čini jer je povezan sa kriminalcima. "Trebamo više transparentnosti", smatra Bernardo Diana koji je na čelu nevladine udruge RAIN Arcigay u Caserti. Kaže nam da ima preko 150 takvih imanja u njegovom gradu, a "većina ih je proglašena nedostupnima. Ali imanja su tu."
No i takve udruge se bore sa kroničnom besparicom: baš je ova organizacija u travnju prošle godine dobila na raspolaganje jedno od najvećih imanja koje je zaplijenjeno u nedalekom Castel Volturnu. Željeli su golemu vilu mafijaša pretvoriti u utočište za ugroženu LGBTI populaciju kad su došli u sukob sa svojim obitljima. Što uz pomoć grada, što vlastitim novcima je vila preuređena - i onda je oko Uskrsa pukla vodovodna cijev u zgradi i sve poplavila. "Sad moramo sve uređivati od početka", žali se Diana.

Što god učinio i grad i humanitarne organizacije, organizirani kriminal je stalno prisutan i podsjeća ih da rat još traje i kako oni imaju nešto što im niti država ne može pružiti: novac. U doba korone su se sad okrenuli "pomagati" siromašnima, ali i tu je glavni smisao pokazati tko je tu "gazda".

Dapače, ne žele vidjeti niti da građanima pomaže netko drugi: "Mnogo župnika je bilo izloženo prijetnjama", žali se Cuomo. Devastirano je i sjedište nevladine udruge Mani Tese u Napulju. No lokalne organizacije se bore dalje, a pokušavaju Camorru potući njenim vlastitim metodama: "Kao i država, naša je zadaća ostati tijesno zajedno i podržati našu zajednicu", kaže nam Bernardo Diana. "Ali treba nam i vlada da ostane budna."