Što se krije iza Putinove spremnosti na primirje u Ukrajini?

Iznenadni mig iz Moskve da je vrijeme za povratak za pregovarački stol iznenadio je i otvorio nekoliko pitanja. Zašto Putin predlaže pregovore u razdoblju vojnog uspjeha i koja je njegova računica?

U petak je iznenadila vijest da je ruski predsjednik Vladimir Putin spreman prekinuti rat u Ukrajini i započeti mirovne pregovore. Izjave su za agenciju Reuters najprije potvrdila četiri ruska izvora, a dan kasnije Putin je svoj stav javno iznio i tijekom posjeta Bjelorusiji. Pritom je istaknuo kako ne namjerava pregovarati o povratku ukrajinskih teritorija koji su sada pod ruskom okupacijom i čine otprilike jednu petinu cijele Ukrajine.

Predstavljena ideja o prekidu vatre u istočnoj Europi značila bi da Rusija ne bi postigla svoj cilj okupacije cijele regije Donjeck, a ujedno bi potisnula izjave državnog vrha Ukrajine da neće Rusiji prepustiti niti jedan pedalj teritorija.

Kako se ističe u analizi CNN-a, Putinovu ponudu treba promatrati s dosta opreza, posebice imajući u vidu dosadašnja iskustva Ukrajine i Zapada s ruskom diplomacijom.

Treba obratiti pozornost i na kontekst Putinovih izjava o mogućnosti primirja. Učinio je to tijekom posjeta bjeloruskom predsjedniku Aleksandru Lukašenku, koji se dogodio tijekom zajedničkih rusko-bjeloruskih vježbi s taktičkim nuklearnim oružjem. Putin je govorio o miru u Bjelorusiji, a okolnosti njegove izjave odavale su sve samo ne miroljubiv dojam.

Najavljujući spremnost na mirovne pregovore, Putin je doveo u pitanje i legitimitet ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Iz Kremlja su već stizale slične izjave nakon što su predsjednički izbori u Kijevu odgođeni zbog rata.

Istodobno su se pojavili nepotvrđeni izvještaji da je privatni zrakoplov bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča sletio u Bjelorusiju. Janukovič, koji se smatra proruskim čovjekom, pobjegao je iz Ukrajine 2014. nakon nasilnih prosvjeda i pucnjave na prosvjednike.

Sama mogućnost Janukovičeve prisutnosti na susretu Putina i Lukašenka potaknula je nagađanja da se Kremlj ponovno nada povratku svoje marionete u Ukrajinu. Manje brutalan cilj Rusije mogao bi biti ustoličenje predsjednika lojalnog Rusiji u Kijevu, koji bi zaustavio put zemlje prema Europskoj uniji i NATO-u. Takav bi potez, s obzirom na bijes ukrajinskog stanovništva, najvjerojatnije zahtijevao čvrstu ruku ruskih okupacijskih snaga.

Zašto ruski predsjednik govori o miru u trenutku kada ruska vojska bilježi najveće uspjehe na fronti? Diplomacija je za Rusiju uvijek bila ratno oružje. Razgovarala je o miru u Siriji 2015. dok su ruski borbeni zrakoplovi bombardirali civile u područjima pod kontrolom pobunjenika.

Iste godine pregovarala je o miru s Ukrajinom, dok su plaćenici i separatisti koje podržava Kremlj bili u punoj ofenzivi na strateški grad Debaljcevo. Nepovjerenje u rusku iskrenost u pregovorima stoga nije cinično, već praktična nužnost. Iskustvo pokazuje da Moskva smatra da se isplati pregovarati ako neočekivano poluči povoljan ishod bez nasilja ili protivniku ponudi razlog da prestane s borbom.

Postoje još dva razloga za iznenadno mirotvorstvo Rusije. Ukrajina i njezini saveznici planiraju mirovni sastanak u Švicarskoj u lipnju na kojem će raspravljati o mirovnom sporazumu bez Rusije, što bi ukrajinsko vodstvo bilo spremno prihvatiti.

Zelenski je izrazio nadu da će doći i Kina koja je inače ruski saveznik, ali ne podržava u potpunosti rat u Ukrajini. Putinove izjave o spremnosti za mir mogle bi odvratiti Peking od sudjelovanja, a ukrajinski ministar vanjskih poslova Dimitro Kuleba već ga je u petak optužio za pokušaj sabotiranja sastanka.

Drugi razlog zašto je Putin upravo sada izrazio spremnost na mir je poruka koju želi poslati Zapadu. Pokušava sugerirati europskim populistima i Trumpovim republikancima da postoji jednostavan dogovor koji bi zamrznuo borbe na frontama na kojima Ukrajina ima značajne gubitke. Vojna podrška Kijevu je skupa i sve nepopularnija.

Putin sada vidi trenutak izborne slabosti u SAD-u i drugim europskim zemljama, na što je odgovorio nejasnim nagovještajem da je možda vrijeme za diplomaciju. Vjerojatno će pronaći podršku među onima koji se nadaju da će rat u Ukrajini jednostavno nestati i onima koji su nesvjesni egzistencijalne prijetnje pobjedničke i hipermilitarizirane Rusije istočnim članicama NATO-a.

Putinov nagovještaj treba gledati kroz prizmu dubokog cinizma dosadašnjih diplomatskih akcija u Siriji i Ukrajini. Moskva ih je koristila za žestoko postizanje istih vojnih ciljeva, ali uz iluzornu pozadinu da bi mir mogao biti pred vratima.