Radi se intenzivnoj grmljavinskoj oluja s mezociklonom, rotirajućim uzlaznim strujanjem, pa se nazivaju i rotirajuće grmljavinske oluje.
Nažalost, dio Hrvatske i susjedne zemlje pogodila je najrjeđa, ali i najrazornija, superćelijska oluja, mnogo jača od ostalih nekoliko vrsta.
Pojednostavljeno, superćelije nastaju kada hladna značna masa stigne na pregrijano tlo i prouzroči ekstremnu termičku nestabilnost atmosfere. Veliku ulogu ima i vjetar, piše Večernji list.
Oblaci koji se razviju podsjećaju na scene iz SF filmova. Nebojša Subanović, koji je na doktorskom studiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, kaže da nevrijeme poput onog 19. srpnja nije uobičajeno za naše podneblje, primjerenije bi bilo Teksasu. No, nije presedan. Podsjeća na nevrijeme sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća, kada je tornado na Medvednici poharao bukovu šume čupajući s korijenom stabla promjera većeg od jednog metra.
Superćelija je vrlo razvijeni kumulonimbus, olujni oblak koji spada u razred oblaka vertikalnog razvoja. Za razliku od običnih kumulonimbusa, kod superćelija je uočljiva rotacija sustava, najčešće ciklonalna ili protusatna, pri čemu se vrlo često javljaju tornada i tuča velikih zrna – veličine oraha, pa čak i teniskih loptica. Naravno, neovisno o mogućoj pojavi tornada, superćelije su praćene i orkanskim vjetrom – pojasnio je Subanović.
Superćelijske oluje najčešće i najjače su u središnjem dijelu SAD-a zbog ogromnih ravnica. Prije deset godina superćelije su u Oklahomi odnijele pedesetak života, no najsmrtonosniji tornado u povijesti te savezne države dogodio se 9. travnja 1947. godine u gradu Woodwardu. Superćelijska oluja započela je u Teksasu i proizvela je najmanje šest tornada duž 350 kilometara. Poginulo je 116 ljudi u Oklahomi i još 68 u Teksasu. Ozlijeđeno ih je više od tisuću.