Tomislav Pletenac: STEM postaje neka vrsta ideologije

Otkuda naša potreba da slavljenički obilježavamo kraj godine i znači li on nužno i promjenu, zašto tako često zazivamo kraj svijeta i je li se apokalipsa već dogodila, nudi li nam filozofija modele za promjenu načina razmišljanja, je li STEM postao nova ideologija, jesu li, doista, 'slabašne misli zavladale stvarnošću, koliko 'self-helpa' možemo podnijeti i koje su njegove zablude, u čemu je srž hrvatske duhovnosti? - pitanja su na koja je odgovorio Pletenac.

- Moć Božića je u transformaciji, kaže Tomislav Pletenac.

Taj je blagdan najprije prošao kroz isključivo vjersku domenu koja se, pak, oslanjala na pretkršćanske kalendare. U 19. stoljeću počinje se ponovo mijenjati pod industrijalizacijom. Prije toga i pod reformacijom, kada nestaje slavljenje mnogih svetaca. I tu se javlja zanimljiva situacija s Djedom Božićnjakom, koji je zapravo Sveti Nikola.

- Sveti Nikola je darivao djecu 6. prosinca. Međutim, kako su bili ukinuti sveci, onda su trebali brzo izmisliti nekoga tko će… Onda se pojavio taj Santa Klaus koji dolazi za Božić, koji je najprije bio, kao i sv. Nikola, u bijeloj odori dok se nisu pojavile reklame Coca-Cole koje su ga pobojale u crveno, napominje Pletenac.

To su već bile velike transformacije. Zatim se u razdoblju socijalizma ne slavi više Božić kao državni praznik nego Silvestrovo, koje se tada zvalo Dan dječje radosti, i tada djeci darove donosi Djed Mraz.

- Povratkom se trebalo vratiti nekim tradicijama koje su, naravno, sve izmišljene, pa smo onda dobili jedan konfekcijski, kapitalistički Božić, s Coca-Colom na čelu, s korporacijama na čelu kao jedan osobiti dio godine koji je posvećen potrošnji,

Nova godina - matematički praznik

Što se tiče slavljenja Nove godine, još je neolitskim društvima bilo važno da vide da se priroda ponaša na isti način, da se sezone smjenjuju, da opet izlazi Sunce i na taj način su konstruirali svoj ritam života.

U srednjem vijeku vrijeme se promatra ciklički, a u renesansi, i osobito modernizmu, javlja se pojam linearnog vremena. Počinje se vjerovati u budućnost, progres i napredak.

- Međutim, ciklička vremena su ostala negdje u pozadini mrmoriti. I ono što vidimo u suvremenom slavljenju Nove godine, to je matematički praznik. On nema nikakvu poziciju negdje, osim što godina prelazi u sljedeću godinu. Nema nikakvog razloga za neko posebno slavlje osim u tom sukobu linearnog i cikličkog vremena, smatra Pletenac.

Gurajući to linearno u cikličko vrijeme, kaže Pletenac, donosimo novogodišnje odluke.

- Od ovog dana ću projektirati novi tip budućnosti, a zapravo da se ne bi dogodilo ništa, da bi zapravo sve i dalje ostalo isto, zaključuje Pletenac.

Reforma je ideološka doskočica

Ljudska su društva po naravi inertna. Kad se jednom urede društveno-ekonomski odnosi, nije ih lako napustiti preko noći i to se nikada nije ni događalo.

- Na kraju krajeva je Krleža, obožavam taj citat, veli: "U balkanskoj krčmi smrdi, ali je toplo." Uvijek volimo biti na poznatom terenu… Dakle, mi prirodno težimo jednom stabilitetu. I ako želimo nešto mijenjati, onda želimo to mijenjati da bude u skladu s datim okolnostima. Svi bi mijenjali, ali samo malo, da napravimo 'fine tuning' ovog što već postoji. To nisu reforme. To je, zapravo, 'fine tuning', ističe Pletenac.

No i pozivanje na reforme, kaže Pletenac, on ne doživljava. Reforma je za njega ideološka doskočica koju svi vole koristiti, ali je sama po sebi nemoguća.

- To pozivanje na reforme postalo je doista ideja 'kao mi nešto radimo', ali zapravo radimo da ne bi učinili ništa, smatra Pletenac.

Stalna potreba zazivanja apokalipse

Na pitanje o našoj stalnoj potrebi zazivanja apokalipse, Pletenac odgovara da se apokalipsa, kao otkrivenje, možda već dogodila.

- S druge strane, zašto iščekujemo apokalipsu je relativno suvremen fenomen. Vi niste imali u vrijeme 19. stoljeća čekanje apokalipse. Da, u jednom malom, uskom dijelu intelektualaca na kraju stoljeća. Ali, vi tad imate rast jednog visokog modernizma koji će samljeti cijelu Europu, a možda i svijet, i koji je progresivno vjerovao u budućnost. Nama teorija apokalipse dolazi sada u trenutku kada mi više ne vjerujemo u budućnost. Kada je svaki scenarij budućnosti je distopija… Mi danas nemamo vjeru, napominje Pletenac.

Zato se kao jedno od ključnih pitanja danas pojavljuje pitanje političke teologije. Za što smo se mi danas uopće spremni žrtvovati? Vjerojatno više za ništa, odgovara Pletenac.

- Taj problem nežrtvovanja, to nepostojanje vjere u nešto, bilo što, pretvara se u jedinu moguću vjeru koju kapitalizam nudi, a to je eksces, to je višak. Nešto će nadomjestiti tu moju unutarnju prazninu. Hoće li to biti neki proizvod, luksuzni proizvod, ovo ili ono, i sad se cijeli taj moment pretvorio u politiku. I što imamo – ekscesivne političare. Dakle, kad su Trumpa izabrali, njega nisu izabrali zato što poziva ljude na štednju, što poziva ljude na drugačiji oblik ponašanja. Ne, on njima veli: "Samo se riješimo svih i imat ćemo kompletni, potpuni užitak". Svi znamo, psihoanaliza nas uči da se taj apsolutni užitak zapravo pretvara u tešku bol, kaže Pletenac.

STEM postaje neka vrsta ideologije

Filozofija nam nudi modele za promjenu načina razmišljanja, ali se o njima malo govori i kasnimo s 'apsorbiranjem' filozofskih misli. Nema opće recepcije modela koje nam filozofi nude, smatra Pletenac.

Problem je to i što je u društvu prevladala tehnologija. STEM postaje neka vrsta ideologije.

- Sigurno da je STEM postao vrsta ideologije jer ona isporučuje profit. Skupa s tim STEM-om su i kemičari i fizičari, dakle sve što su fundamentalne znanosti, imaju groznih problema…. Očigledno nešto duboko ne štima u cijelom sustavu i financiranja i istraživanja itd… Taj pritisak od financija da morate isporučiti nešto što je uporabljivo pretvara i prirodne znanosti u STEM. Dakle, STEM je doista postao jedan vrlo problematični pojam koji je upitan dal' zaista pruža to što se od njega očekuje ili pruža jedino i isključivo profit. Slabašne misli zavladale su stvarnošću, reći će Pletenac.

Misao je doista oslabila i dolazimo u vrijeme, smatra Pletenac, kad će mišljenje biti sve manje u modi.

- Teško možemo očekivati briljantne mislioce, koji su često bili u krivu, možda čak i potpuno, ali su zbog nekih temeljnih točaka postali poznati, poput Marxa, Freuda ili Einsteina… U mnogočemu su bili u krivu, ali su neke stvari obavili čudesno, kaže Pletenac.

Kritička misao danas se uglavnom temelji na emocijama, jer smo ušli u vrijeme manipulacije emocijama, a najlakša emocija za proizvesti je strah i u tom slučaju pribjegava se teorijama zavjere i ekstremizmu.

- Zato neki sociolozi smatraju da i nije loše da imamo teorije zavjere jer ljudi koji se bave tim barem nekog vraga misle! Drugi se prepuštaju, go with the flow, i nema više mišljenja, posebno ne kritičkog, dodaje Pletenac.

Odgovor na sve to je – obrazovanje, no to smo u potpunosti zapustili.

- Auti su se od 1900. godine strašno promijenili, a škola nam izgleda jednako kao što je izgledala kad ju je Jan Amos Komenski teorijski postavio u Češkoj u 18. stoljeću. Ništa velikog i čudesnog, unatoč STEM-u, se u obrazovanju nije desilo, nit' će se dogoditi, zaključuje Pletenac.

Pletenac je s Borisom Perićem napisao nekoliko knjiga u kojima iznosi zanimljiva filozofska i sociološka promišljanja o različitim temama. Jedna od njih je "Ne možeš ti to" s podnaslovom "Koliko self-helpa čovjek može podnijeti?".

- Ne možemo podnijeti 'self-help' jer 'self-help' je sada postao zamjena za vjeru… Postoji nesigurnost i onda se otkrivaju čarobnjaštva. "Pet navika uspješnih ljudi", "Što čita Bill Gates?", "Pospremite svoj krevet svaki dan u 3 ujutro i sve će biti ok!", "Budite se rano", "Nemojte puno misliti"... To je poplava takvih temeljnih bedastoća koje su izrasle u tom čarobnjaštvu, kaže Pletenac.

Želja za Novu godinu?

- Da prestane rat u Ukrajini, Izraelu i Gazi. To bi me jako razveselilo!