Ubijen je Zoran Grgić: 2015. kazneno je prijavio Milanovića, Ostojića i Matića

Policija je nakon nekoliko sati potrage uhitila osobu koju se sumnjiči za ubojstvo.

Tko je Zoran Grgić?

Kako smo neslužbeno doznali, ubijen je Zoran Grgić (62) bivši član saborskog Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih službi. 

Završio je srednjoškolsko obrazovanje za matematičara-informatičara. Bio je u zatvoru jer je zagovarao višestranačje te pravo Hrvatske na odcjepljenje. Po izlasku iz zatvora nastavio je studij strojarstva.

Od 1991. do 1995. godine sudionik je Domovinskog rata, a služio je u činu natporučnika. Od 1995. do 2007. živo je i radio na Malom Lošinju. Pisao je za Večernji list, Fokus i Hrvatsko Slovo o temama iz geopolitike i gospodarstva. Godine 2016. imenovan je u tri mandata za člana Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija na prijedlog HDPZ-a (Hrvatskog Društva Političkih zatvorenika).

Kaznena prijava protiv Milanovića, Ostojića....

Godine 2015. je podnio kaznenu prijavu protiv predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića, ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, ministra branitelja Predraga Matića i ravnatelja policije Vlade Dominića.

Županijskom Državnom odvjetništvu u Zagrebu Grgić je na dvadesetak stranica napisao da navedene dužnosnike optužuje za kaznena djela teške tjelesne ozljede, nepružanja pomoći i napuštanje nemoćne osobe, povrede ravnopravnosti građana, povrede slobode izražavanja misli, povrede prava na okupljanje i javni prosvjed, povrede slobode vjere, protupravno oduzimanje slobode, prisile, prijetnje, narušavanje nepovredivosti doma i poslovnog prostora, protuzakonite pretrage, klevete, dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, zloporabe položaja i ovlasti, zatim za mučenje i drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, neprijavljivanje pripremanja i počinjenja kaznenog djela, zločinačko udruživanje, veleizdaju i povredu ugleda Republike Hrvatske.

Na naše pitanje jesu li povod za to bili nemili događaji 28. i 29. svibnja na zagrebačkom Markovu trgu između branitelja prosvjednika i pripadnika policijskih snaga, Grgić odgovara: "Podnio sam prijavu zbog dugogodišnjeg nezakonitog djelovanja Vlade, a fizička agresija na branitelje 28. i 29. svibnja u Crkvi sv. Marka samo je staljinistička kulminacija tog zla, a ne "nemili događaji", kako to "lakirate" u vašem pitanju. Citirao bih dr. Hermana Vukušića: "Vrijeđao bih inteligenciju svojih čitatelja kad bih uopće išao komentirati licemjerje državnog aparata koji ljudima koji su branili ovaj narod ukida prava i briše ih iz evidencije, a s druge strane dopušta da pripadnici neprijateljske vojske konzumiraju ta prava na više mjesta i u više država". Questa et determa - potraga je dovršena, što se mene tiče..."

Na pitanje u kojemu se svojstvu nalazio na mjestu događaja kod Crkve sv. Marka, Grgić kratko odgovara: "Zar je to bitno? Bio sam tamo".

Javnost jako malo zna o čovjeku koji podiže kaznenu prijavu protiv visokih državnih dužnosnika pa nas je zanimalo je li Zoran Grgić magistar ili inženjer strojarstva te je li se u životu bavio strukom.

"Vidim kako inspiraciju za pitanja crpite iz tračeva s ekstremno lijevih portala. No dobro, zatvorimo tu temu jednom za svagda; diplomirao sam na Fakultetu strojarstava i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, 1995. između Bljeska i Oluje te postao dipl. ing. strojarstva", odgovara Grgić.

"Sukladno zakonu, po Bolonji sam zatražio prevođenje titule. Platio sam taksu i rješenjem FSB-a postao sam mag. ing., što može učiniti svaki građanin RH koji je završio VSS sa 8 i više semestara. Dvije godine poslije poželio sam ispraviti nanesenu mi nepravdu komunizma, jer dok smo mi Hrvati trunuli po zatvorima i ostavljali zdravlje na baušteli, a potom u Domovinskom ratu, ‘sinovi crvene elite‘ postajali su dirigenti, pravnici, besplatno doktorirali... Nisam imao tog trenutka 36.000 DEM, koliko je koštao znanstveni magisterij na FSB-u, te sam o svom trošku upisao poslijediplomski na Ekonomskom fakultetu, smjer marketing. Položio sam diferenciju i potrebne ispite, a onda hladan tuš. Magistarsku radnju ‘zaštopala‘ mi je kćerka poznatog hercegovačkog udbaša. Nakon dvije godine zadržavanja mrtvo hladno je izjavila kako njezinoj demonstratorici trebam platiti 500 DM da mi ‘popravi‘ radnju te potom mogu magistrirati!? Reket naravno nisam platio i nisam magistrirao."

Zoran Grgić, koji se rodio u Slavonskom Brodu, gdje je završio osnovnu i srednju školu te studirao (uz Zagreb), ustvrdio je da ga je zbog njegovih političkih stavova maltretirala tadašnja Služba državne sigurnosti (SDS) te je jedno vrijeme proveo u zatvorima u Banjoj Luci i Požegi.

"Famozni član 133. KZJ - verbalni delikt. Tko riječju, mišlju ili djelom vrijeđa SFRJ, revolucionarnu ulogu KP i tako dalje... Krimen je bilo zagovaranje višestranačja, prava Hrvata na vlastitu državu i pozivanje na opću povelju o ljudskim pravima..."

Grgić je članom Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija postao 2003., u doba Račanove administracije. Kaže da se jednostavno javio na javni poziv. Drži kako on, i mnogi drugi politički zatvorenici, predstavljaju savjest čovječanstva te da imaju dužnost i svetu obavezu prema svojim supatnicima koji nisu preživjeli strahote komunizma raditi na uspostavi boljeg i ljepšeg svjetskog poretka.

Kaže da se pri podnošenju te kaznene prijave nije savjetovao s ostalim članovima saborskog Vijeća, nego je to učinio kao svjedok, oštećenik i kao savjestan građanin RH jer ŽDO nije reagirao, a bio je, tvrdi Grgić, dužan reagirati po Ustavu i Zakonu. O prvim reakcijama nakon podizanja kaznene prijave Grgić kaže: "Kontaktiralo me nekoliko prijatelja i izvan i unutar sustava te sam saznao kako sam postao ‘osoba od posebnog sigurnosnog interesa ministra Ostojića‘ i kako je zavedena ‘obrada‘. Nadam se da će se to pokazati netočnim, jer takav neostaljinizam u 21. stoljeću bio bi nacionalna sramota. Poslao sam predstavku predsjedniku Sabora i jednu nadopunu. Sada pripremam drugu, ali gospodin Josip Leko odbio me primiti, a koliko mi je poznato, nije dao predstavku u rad saborskim odborima za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i za ljudska prava i prava manjina."

Iako nije htio puno govoriti u kojoj se ulozi nalazio tijekom sukoba oko Crkve sv. Marka, Grgić kaže da je tamo ipak bio u svojstvu novinara, jer je poslao fotografije zbivanja svojoj kolegici iz Večernjeg lista koje su objavljene na njihovu portalu te je uspio izvijestiti jedan neprofitni radio, FM92+, te prenijeti situaciju novinaru televizije N1. Prije nekoliko godina Grgić je izjavio da su upravo mediji glavno oružje terorizma.