Umiruće poruke dvojice ministara

Socijalni sustav ubio je nedužnu djevojčicu, a sasvim je jasno da pročišćavanje tog sustava nagomilanog problemima koji traju više desetljeća još nije ni započelo.

Ponedjeljak, 5. travnja

Radni tjedan počinje sutra. Odnosi li se to i na najviše državne dužnosnike? Mora, rekli bi neki, jer bi inače bili diskriminirani. Tako su to prihvatili dvojica najviših, predsjednik i premijer i ni glasa od njih, ni objave. Kad su u pitanju njihove uobičajene objave i bolje da im je bio neradni dan. Ali da gospoda nisu ni trepnula na tragičnu smrt male djevojčice koju je ubio sustav samo je poruka koja budi strah da će toga biti još.

Utorak, 6. travnja

Ministar Aladrović čiji sustav nosi odgovornost za jedan tragično prekinuti život i od koga se traži reakcija i promjene, poboljšanja izjavljuje kako se reforme ne događaju linčem i nasiljem. Slažemo se, ali se onda za partnere u reformi o kojoj ova politička garnitura govori već poetu godinu ne uzimaju oni koji pozivaju na linč nego struka. Vlast vrlo lako nasjedne nekoj objavi ili udruzi i najavljuje promjene. Ne trebaju vam ministre ni udruge ni društvene mreže. Zar smrt kao rezultat nefunkcioniranja sustava ne govori dovoljno?

Da nas vode verbalisti potvrdio je i ministar zdravstva koji šalje umirujuću poruku hrvatskim građanima da će svi bolesnici dobiti potrebite lijekove bez obzira na obustavu isporuke od strane veledrogerija i informacija iz bolnica koje otkazuju terapije. Gospodine ministre, Vaše poruke nisu umirujuće nego nažalost umiruće!

Srijeda 7. travnja

Kako nazvati predstavu poznatu kao Aktualni sat u Hrvatskom saboru kada se jedna ministrica više vjeruje svojoj državnoj tajnici nego sudu, pravosuđu? Naime, upitana kako je u jedno tijelo imenovala osobu koja je neovlašteno potpisala više od tisuću dokumenta što je potvrđeno nizom pravomoćnih presuda (što je državu koštalo jer je morala isplatiti odštete ) hladno je odgovorila : „Gospođa mi je rekla kako je ona imala pravo a sud misli da nije“. Pa kome vjerovati ministrice ? Zar živimo u sustavu gdje je uvjet za imenovanje dovoljno izjaviti : „Majke mi ja sam…….bezgrešan, najbolji, najpametniji, najsposobniji…..“.

Ona je barem dala neki odgovor, dok je veliki Vođa odgovarajući na pitanja oporbenih zastupnika uglavnom etiketirao one koji su mu postavljali pitanja. Barem nije odgovorio sa onim svojim čuvenim „Ne znam“ koje je koristio, kaže Google, u preko 100 tisuća situacija i tema.

Četvrtak, 8. travnja

Nestašica lijekova (ministar zdravstva, imaju svi, pacijenti baš i ne), porasta broja zaraženih i odbijanje cijepljenja, povratak Predsjednika na društvene mreže (u skladu s njegovim karakterom) nisu me dojmili da bi zavrijedili i riječi. Pred očima su mi fotografije s posljednjeg ispraćaja male Nikoll, za što nadležni kažu da se nije trebalo dogoditi, fotografije brojnih njenih sugrađana koji su je došli ispratiti na put, kako netko reče, u mirnija i sretnija mjesta vječnosti.

Gledajući te fotografije, ta uplakana lica rodbine, susjeda, sumještana zapitao sam se kao čovjek, roditelj, susjed je li moguće da nitko od njih nije u toj obitelji, u ponašanju njenih bioloških roditelja-ubojica primijetio da ne što ne valja, da je djevojčica fizički zlostavljana, da je psihički drugačija od druge djece, da joj je otac više bio na sudu nego u kući gdje je Nikoll tražila roditeljsku ljubav? Dali su okretali glavu, dali su govorili u sebi da to nije njihov problem? Morali su vidjeti, morali su znati, morali su reagirati, ako ne prema roditeljima onda nadležnim službama. Morali su biti ljudi, ljudi s osjećajima prema bližnjem, prema djetetu. Na sprovod nisu morali doći, rekao bih čak nisu ni smjeli jer mala Nikoll ih u tom trenutku nije trebala. Nažalost, došli su radi sebe kao što joj nisu, radi vlastitog komfora, prilazili i pomogli dok je bila živa.

Petak, 9. ožujka

„Ne postoje sistemski problemi, tek neki pojedinačni, publicirani slučaj“, izjavio je veliki Vođa odgovarajući na novinarsko pitanje o ne isporukama lijekova bolnicama. Šta na ovo reći, ništa osim da nas sve pravi slijepima, budalama i još samo da izrijekom kaže, da smo i protiv Hrvatske kada nismo u stanju vrednovati rezultate vladavine HDZ-a s njim na čelu.

"Teorijska paradigma rasta trajnog propusnosti izazvala je operativna, društvena i ekološka zabrinutost, s obzirom na rizik od prekomjernog kapaciteta i disekonomija razmjera", rečenica je HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Splita koja nas sve čini glupima jer je još nitko u javnom prostoru nije razumio. Nije ni važno, važno je da ga razumije njegov ( trenutno i naš ) veliki Vođa fasciniran doktoratom dotičnog. Za ovaj tjedan, pa čak i mjesec previše.

Foto: Hina