Umro akademik Josip Božičević, istaknuti građevinski i prometni stručnjak

Božičević, rođen 1929. u Josipdolu. Diplomirao je 1956. na Tehničkom fakultetu na prometnom smjeru Građevinskog odsjeka. Od 1956. do 1971. radio je u Željezničko-transportnom poduzeću (ŽTP), gdje je napredovao do položaja direktora pogona za građevinska postrojenja, a istodobno je 1971. izabran za izvanrednog profesora Građevinskog fakulteta u Zagrebu.

Nakon sloma Hrvatskog proljeća kao politički nepodoban otpušten je iz ŽTP-a i s Građevinskog fakulteta, te je od 1971. do 1982. radio kao nastavnik na Višoj školi za cestovni saobraćaj u Zagrebu koja Božičevićevim zalaganjem prerasta u Fakultet prometnih znanosti kojem je bio dekan u četiri mandata.

Stekao je dva doktorata, prvi 1965. na Arhitektonsko-građevinskom fakultetu u Ljubljani za znanstveno polje građevinarstva, a drugi 1983. na Fakultetu za pomorstvo i saobraćaj u Rijeci za znanstveno polje tehnologije prometa.

Od 1990. do 1992. bio je ministar prometa i veza u Vladi demokratskog jedinstva te član Kriznog štaba Republike Hrvatske. Tijekom Domovinskog rata ustrojio je u sklopu Fakulteta prometnih znanosti Zavod za aeronautiku i organizirao visokoškolski sustav naobrazbe vojnih i civilnih pilota.

Za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za tehničke znanosti izabran je 1997., a od 1998. do 2003. bio je član Predsjedništva HAZU.

Bio je jedan od utemeljitelja Hrvatske akademije tehničkih znanosti i njezin prvi predsjednik od 1994. do 1997.

Doprinos akademika Božičevića u tehničkom znanstvenom području može se podijeliti u dva kompleksa znanstvenih postignuća: projektiranja, gradnje i održavanja cestovnih i željezničkih prometnica te primijenjenih projekata prometnog i gospodarskog razvitka.

Na temelju Božičevićevih radova izvedeno je više od 1000 kilometara neprekinutog kolosijeka u Hrvatskoj, a od posebne je važnosti njegova znanstvena studija o utvrđivanju prometnih koridora na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine temeljem koje je Hrvatska dobila nove prometne koridore koji joj omogućuju bolje povezivanje s Europom.

Objavio je 130 znanstvenih i stručnih radova, od čega 13 autorskih knjiga. Među njima je najznačajnija 'Prometna valorizacija Hrvatske' iz 1992. u izdanju Znanstvenog savjeta za promet HAZU u kojoj je konzistentno i pregledno dan uvid u sve tehničke, gospodarske i organizacijske elemente prometnog sustava, relevantne za ocjenu postojećeg stanja i mogućnosti prometnog razvitka.

Taj je rad bio temelj utvrđivanja osnovne koncepcije razvitka prometa u Hrvatskoj i podloga za izradbu cjelovite Strategije prometnog razvitka Hrvatske.

Za svoj rad akademik Božičević primio je brojna priznanja, među kojima odličje Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića za znanost, Red Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića za razvoj gospodarstva, Red Ante Starčevića za razvoj hrvatske državnosti, Red hrvatskog pletera, Spomenicu Domovinskog rata, Državnu nagradu za znanost životno djelo za područje tehničkih znanosti 1998. te Nagradu Grada Zagreba 2017. Od 2002. bio je počasni građanin Ogulina.