Ustavni sud odbacio sve prigovore na mjere Stožera

Nije prihvaćen prijedlog za pokretanjem postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o sudovima koji je podnio SDP-ov saborski zastupnik Arsen Bauk smatrajući da se tim zakonom protuustavno zadire u djelokrug rada Ureda predsjednika RH.

Radi se o zakonskoj normi koja kaže da Državno sudbeno vijeće (DSV) zaprimljene prijave kandidata za predsjednika Vrhovnog suda dostavlja Uredu predsjednika Republike, a predsjednik će o kandidatima zatražiti mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i nadležnog saborskog odbora.

Bauk je u svom prijedlogu ocjene ustavnosti Zakona o sudovima kazao da se tim zakonom Uredu predsjednika nalaže određeno postupanje (traženje mišljenja o kandidatima), čime se utvrđuje djelokrug rada Ureda predsjednika Republike što je protivno Ustavu koji u čl. 107. izričito utvrđuje da djelokrug Ureda predsjednika odlukom određuje sam predsjednik.

Ustavni sud u svojoj odluci navodi da je očigledna činjenica da je riječ o obavljanju sasvim uobičajene vrste administrativnog posla koji je predsjedniku Republike svakodnevno nužan u obavljanju različitih njegovih funkcija i u odnosu na najrazličitije adresate, a u konkretnom se slučaju iz članka 44.a stavka 4. Zakona o sudovima radi o pisanju i slanju dopisa Općoj sjednici Vrhovnog suda i nadležnom odboru Hrvatskog sabora u okviru obnašanja predsjedničke funkcije predlaganja kandidata za dužnost predsjednika Vrhovnog suda.

Za Baukovu argumentaciju kažu da nema stvarnu ustavnopravnu podlogu koja bi zahtijevala podrobnije razmatranje i ocjenu Ustavnog suda.

Nije prihvaćen ni prijedlog prof. Viktora Gotovca za pokretanjem postupka ocjene ustavnosti cijelog članka 44.a Zakona o sudovima koji propisuje da postupak imenovanja predsjednika Vrhovnog suda pokreće DSV objavom javnog poziva, da je rok za javljanje 30 dana, da moraju dostaviti životopise, te da DSV, kada sve to obavi i prikupi kandidature šalje predsjedniku Republike koji potom treba tražiti mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda i saborskog Odbora za pravosuđe.

Ustavni sud u svojoj odluci navodi da je Gotovac iznio argumentaciju na tragu ranijeg zahtjeva za ocjenom ustavnosti koje su uputili Dario Juričan, te Jadranka Sloković i Sandra Marković te je s istim argumentima odbijen i njegov prijedlog.

Nije prihvaćen ni prijedlog za pokretanjem ocjene ustavnosti epidemiološke mjere koju je donio Nacionalni stožer civilne zaštite, a kojom je obustavljen rad teretana, fitness centara i plesnih škola radi sprječavanja širenja covida-19.

Zahtjeve za ocjenom ustavnosti podnijelo je niz tvrtki koje u svom vlasništvu imaju teretane i plesne škole. U zahtjevima tvrde da odluka o zatvaranju teretana nije dostatno obrazložena, te da su pri tome diskriminirani, a ugroženo im je i pravo vlasništva, te pravo na rad.

Ustavni sud u svojoj odluci napominje da predlagatelji nisu naveli ustavnopravno relevantne razloge za pokretanje ustavnosudskog postupka u tozm dijelu.

Odbijen je i zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji je podnijelo je 36 saborskih zastupnika koji su tražili propitivanje zakonskih odredbi koje su se, uz ostalo, odnosile na novčane kazne propisane za kršenje epidemioloških mjera,

No, u očitovanju Ustavnog suda navodi se “da propisana visina novčane kazne u pravilu nije ustavnopravno pitanje”. Propisana visina novčane kazne iznimno bi mogla biti predmet ustavnosudske ocjene samo u slučaju kada bi se ugrožavala ljudska prava i temeljne slobode pojedinca, što ovdje nije slučaj, navodi se u odluci Ustavnog suda.

Nije prihvaćen ni prijedlog za pokretanjem ocjene ustavnosti Odluke o načinu organizacije javnog prijevoza putnika radi sprječavanja širenja bolesti covida-19, koji je podnijela Hrvatska udruga poslodavaca.

Predlagatelj smatra da je ograničavanjem broja putnika u vozilima bila ugrožena poduzetnička i tržišna sloboda kao temelj gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.

No, Ustavni sud je zaključio da je Vlada poduzetnicima u prijevoznoj djelatnosti osigurala brojne mjere financijskog i poreznog rasterećenja kojima se na posredan način naknađuje šteta nastala za vrijeme dok nisu mogli u punom opsegu obavljati djelatnost.