I dok je Kina gotovo zaključila borbu sa prvim valom zaraze koji je krenuo iz Wuhana, fokus se potpuno preselio na mogući drugi val zaraze koji prema kineskim medijskim napisima dolaze iz inozemstva. Svakodnevno se prenose podaci o zaraženima iz Italije, Španjolske, Njemačke, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, te naročito SAD-a, a posebno se medijski ističu nedovoljna disciplina u borbi sa pandemijom, te nenošenje maski u javnosti.
Slučaj koji je najviše medijski rasvijetlio temu o tome kako kineska javnost percipira vijesti iz inozemstva jest slučaj o ovomjesečnom diskriminirajućem tretmanu prema Afrikancima koji legalno borave u gradu Guangzhouu. Više od 20 Veleposlanstava iz raznih afričkih zemalja se nedavno požalilo kineskom Ministarstvu vanjskih poslova na diskriminirajućem tretmanu prema njihovim građanima od strane lokalnih Kineza, ali i kineskih državnih institucija.
Prvi javni znaci problema su se javili kada je internetom počeo kružiti video iz McDonald’s restorana u samom Guangzhouu, u kojem kineska zaposlenica tjera grupu ljudi noseći natpis na engleskom: „Crncima ulaz zabranjen“, zbog čega je restoran bio privremeno zatvoren. Ali i mnogo veći problem je sama fokusiranost državnih institucija na afričku zajednicu koja živi u Guangzhouu.
U isto vrijeme dok su glasnogovornici kineskog Ministarstva vanjskih poslova pozivali na poštivanje i partnersku suradnju između Kine i afričkih zemalja, opovrgavali stigmatizaciju i diskriminaciju, u isto vrijeme je provođeno testiranje na COVID-19 nad građanima iz „visoko rizičnih“ zemalja, što se u Guangzhouu u velikoj većini odnosilo na afričke zemlje. Kineska Xinhua je danas prenijela veliku vijest o 111 zaraženih Afrikanaca od 4,553 testirana u Guangzhouu, što će sasvim sigurno dodatno produbiti netrpeljivost lokalnih Kineza prema svojim sugrađanima crne boje kože.
Ali činjenica jest da je ovaj slučaj samo jedan od tisuća usporedivih koji se trenutno bilježe u Kini. Socijalne mreže su prepune negativnih primjera i komentara stranaca koji žive u Kini, svih nacionalnosti, koji s velikim nelagodama napuštaju svoje stanove zbog posla ili kupnje namjernica, te doživljavaju velike neugodnosti u javnosti. Međunarodni studenti koji su u Kini ostali tijekom cijele krize sa epidemijom su danas gotovo zaključani u svojim studentskim sobama, a izlazak im je dopušten samo tijekom večeri, na sat ili dva, i to isključivo unutar sveučilišta, piše ukrajinski student iz Chongqinga. U isto vrijeme kineski studenti imaju potpuno slobodno kretanje, u gradu koji trenutno ne bilježi slučajeve zaraze.
Sve više dominiraju izvještaji o smanjenoj slobodi kretanja stranaca diljem kineskih gradova, učestalim zabranama ulazaka strancima u pojedine poslovne zgrade i stambene komplekse od strane lokalnih redara i policije, a koji svoje postupke opravdavaju neslužbenim naputcima lokalnih policijskih postaja.
I dok kinesko Ministarstvo vanjskih poslova u dnevnim konferencijama za novinare osuđuje diskriminaciju i poziva na provođenje zakona, u medijskim napisima se ocito nedovoljno istice cinjenica kako vise od 95 posto uvezenih slucajeva COVID-19 u Kinu se zapravo radi o Kinezima povratnicima iz drugih zemalja, a tek nekolicini samih stranaca, kojima ulazak u Kinu vec neko vrijeme niti nije moguć.