Prije godinu dana, na današnji datum u Republici Hrvatskoj stupio je na snagu Zakon o pristupačnosti mrežnih stranica i programskih rješenja za pokretne uređaje tijela javnog sektora koji nažalost nije vodio računa da ovim zakonom treba biti obuhvaćena izrada web stranica škola i vrtića kako bi roditelji, ali i djeca koja upravljaju mobilnim uređajima za one škole koje to imaju, mogli kroz pristupačne web stranice svoje škole uvidjeti da oko njih žive i učenici s invaliditetom. S jedne strane imamo osobe s invaliditetom kojima trebaju biti dostupne sve stranice javne uprave, dakle stranice općina, gradova, agencija, bolnica ili bolje rečeno svih onih koji se financiraju javnim proračunom, a obuhvaćeni su zakonom. Institut je u proteklih dvije godine dana informirao sve općine, gradove i neke javne tvrtke, no nažalost na današnji dan susrećemo se s poražavajućim brojkama u primjeni ovog zakona.
Jednostavno niti županije, niti gradonačelnici, niti brojni ravnatelji nisu shvatili ovu direktivu ozbiljno pa su opet zakinute osobe s invaliditetom, ne samo u transparentnom informiranju, nego i mogućnostima online prijava na liječničke usluge kao i mogućnosti isprinta dokumentacija. Koliko nam je poznato, Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva informirao je sve nadležne u sustavu javne uprave kako bi i oni krenuli s prilagodbom, no velika većina od njih, otprilike 2300 nema niti izjavu o pristupačnosti na koju je obvezuje zakon. Iako je ured povjerenika za informiranje zadužen za provjeru, on će tek 03.12.2020. prema informacijama s kojima raspolažemo, imati nacionalnu analizu koliko je funkcionalnih stranica. Postoje i dobri primjeri, npr. državna geodetska uprava, Carnet i Srce prilagodili su već svoje stranice.
Izvršni direktor Udruge slijepih Zagreb, Goran Denis Tomašković naglasio je:
„Za slijepe osobe od iznimnog značenja je pristupačnost web sadržaja i mobilnih aplikacija koje nam pružaju informacije i omogućavaju pristup javnim servisima. E-građanin koji bi nam trebao biti potpuno pristupačan i omogućiti da preko njega ostvarujemo sve što ostvaruju i osobe koje vide. Nažalost, godinu dana od primjene zakona sustav e-građanin i dalje nije pristupačan.“
Hoće li Hrvatska platiti penale u skladu s europskom direktivom, je li Hrvatskoj zaista cilj biti dio digitalnog društva i do kada ćemo zaista prijeći s riječi na djela? Iza svakog zakona važna je njegova primjena jer kod primjene ovog zakona radi se o ljudima, državljanima RH koji bi trebali imati u digitalnom društvu jednaka prava.
Institut je svjestan da nedostaju stručnjaci za programiranje WCAG standarda (web content accessibility guidelines). Da je postojalo želje za edukacijom na tom području, već su se mogli educirati programeri u posljednje dvije godine. Postoje informatička sučelja po kojima su se mogli zaposleni informatičari unutar javne uprave ili onih tvrtki koje su sklopile posao s državnim tijelima o održavanju i izradi web stranica, naučiti i već programirati web stranice. Europska unija bez financijske naknade također je dala smjernice za programiranje. Time bi danas Hrvatska bila prva zemlja u Europi koja ima implementaciju WCAG standarda.
„Apriori“ Institut za integrirano-inkluzivne komunikacije jugoistočne Europe pokrenut će postupak s Udrugom slijepih Zagreb i drugim dionicima s ciljem nadopune zakona s Državnim središnjim uredom za razvoj digitalnog društva, Uredom predsjednika Vlade, Uredom predsjednika države, ali i saborskim zastupnicima. S ciljem nadopune zakona kako bi isti obvezao i obrazovne institucije da svoje web stranice i aplikacije programiraju po WCAG standardu, ali i informacije javnih servisa. Time bi omogućili roditeljima i djeci s invaliditetom da budu bliže digitalnoj transformaciji o kojoj svi govorimo.
