Zašto u jugoistočnoj Europi ima toliko protivnika cijepljenja?

Neue Zürcher Zeitung (NZZ) na početku analize iz pera dopisnika za jugoistočnu Europu Volkera Pabsta, ukazuje na to kako je još donedavno Srbija slovila kao zemlja s najvećom stopom cijepljenih protiv koronavirusa u Europi (pored Velike Britanije).

No u međuvremenu, kako se navodi, kampanja zapinje. Razlog: nepovjerenje građana prema cijepljenju. To je i jedna od pozadina otvaranja srbijanskog programa cijepljenja i za susjede.

"Činjenica da je Srbija u ožujku svoj program cijepljenja otvorila i za strance je, osim s PR efektom, povezana i s viškom cjepiva. U tom trenutku se naime svega jedna četvrtina odraslih građana Srbije prijavila za cijepljenje", navodi NZZ u svom broju od ponedjeljka.

Ukazuje se i na to da je kampanja do te mjere došla u poteškoća da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sada sve one koji se odluče cijepiti nagrađuje s po 3.000 dinara (oko 25€) što je "oko desetina minimalca". NZZ navodi kako ni u susjedstvu nije bolje i govori o tome kako u Republici Srpskoj u BiH vlasti u međuvremenu osobno telefonski nazivaju one koji se još nisu cijepili.

No ni to ne polučuje uspjehe.

"Jedna liječnica iz Banja Luke svjedoči o tome kako se od pet nazvanih građana samo jedan odazove pozivu na cijepljenje", piše NZZ.

Slično je i na Kosovu i Sjevernoj Makedoniji. Dnevnik se poziva na jedno reprezentativno ispitivanje agencije Gallup koje pokazuje da, s izuzetkom nekih država nastalih raspadom Sovjetskog Saveza, niti u jednom dijelu svijeta ne vlada takva skepsa prema cijepljenju protiv koronavirusa kao što je to slučaj s istočnom i jugoistočnom Europom.

"U Bosni i Hercegovini i Mađarskoj bi samo tri od deset ispitanih primilo cjepivo. Na Kosovu 32, u Bugarskoj 33 posto. I u Albaniji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji, Rumunjskoj i Češkoj se tek manje od 40 posto spremno cijepiti." NZZ navodi kako je ispitivanje obavljeno 2020. kada se još jako malo znalo o cjepivima. No: "Od tada je povjerenje poraslo u mnogim dijelovima svijeta, ali ne i na jugoistoku Europe."

Autor ovu skepsu prema državnim kampanjama, poput ove s cjepivom, povezuje s nepovjerenjem prema državi koje potječe iz razdoblja socijalizma, a to posebice vrijedi za marginalizirane grupe stanovništva poput Roma.

No još veća uloga u stvaranju nepovjerenja se, kako piše NZZ, pripisuje posebnoj spremnosti stanovnika ovog dijela Europe na prihvaćanje raznih teorija zavjere koje se povezuju s cijepljenjem. Think-tank The Balkans in Europe Policy Advisory Group (BiEPAG) izvješćuje kako se u SAD-u i zapadnoj Europi spremnost za prihvaćanje teorija zavjera oko cjepiva bilježi kod "najviše 25 posto stanovništva". Istodobno je ta vrijednost u zemljama Jugoistočne Europe djelomice i dvostruko veća.

"Više od 60 posto ispitanih vjeruje u to da je farmaceutska industrija doprinijela širenju virusa, a gotovo polovica vjeruje u umiješanost Billa Gatesa ili američke vojne industrije."

Ta geopolitička polarizacija je vidljiva i u činjenici da većina stanovnika Republike Srpske prednost daje ruskom cjepivu Sputnjik V, ali i na Kosovu gdje "vlada iz političkih razloga kategorički odbija cjepiva iz Rusije i Kine. Jer: Moskva i Peking do danas nisu priznali bivšu srpsku pokrajinu".

Medijske kampanje koje bi pridonijele sprječavanju širenja teorija zavjere su, kako navodi NZZ, otežane.

"Medija koji bi se suprotstavili društvenim mrežama preko kojih se uglavnom šire lažne informacije, gotovo da i nema... U autoritarnim državama poput Srbije i Albanije, ali i članice EU-a Bugarske, prevladavaju senzacionalistički, vladi dodvorni, masovni mediji koji često sami doprinose širenju lažnih informacija."