Francuska dužnička kriza prijeti cijeloj eurozoni

Neposredno prije nego što je François Bayrou u ponedjeljak (8. rujna) izgubio glasanje o povjerenju u parlamentu, odlazeći francuski premijer upozorio je da bi fiskalne nevolje mogle ugroziti „opstanak" zemlje.

„Imate moć srušiti vladu, ali nemate moć izbrisati stvarnost“, poručio je Bayrou zastupnicima, dodajući da je trenutačna stvarnost druge po veličini europske ekonomije ta da će se „već nepodnošljiv teret duga – još više povećavati i postajati sve skuplji“.

Dugogodišnja politička dilema francuskih vlada jest da, kad god predlože mjere štednje ili gospodarske reforme, stranke i s ljevice i s desnice odmah ustanu protiv i mobiližiraju svoje pristaše. Sindikati su već zakazali opći štrajk za srijedu 10. rujna, dva dana nakon glasanja o povjerenju.

Što slijedi, ostaje neizvjesno. Hoće li biti raspisani novi izbori, kao što traži desničarski Nacionalni front (Rassemblement National), ili će predsjednik Emmanuel Macron uspjeti postaviti još jednu manjinsku vladu – to je politička strana krize.

Najzaduženija zemlja u Europi

Gospodarski gledano, sve se svodi na novac i golem teret francuskog duga. U apsolutnim iznosima, nijedna zemlja EU nije zaduženija od Francuske. Državni se dug popeo na oko 3,35 bilijuna eura – oko 113 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), a očekuje se da će do 2030. porasti na 125 posto.

Omjer francuskog duga prema BDP-u toliko je visok da ga u Europskoj uniji nadmašuju samo Grčka i Italija. S proračunskim deficitom od 5,4 do 5,8 posto ove godine, Pariz također bilježi najveći proračunski manjak od svih 27 članica EU.

Kako bi se ispunio cilj EU o smanjenju deficita na tri posto, drastične mjere štednje su neizbježne. Međutim, budući da su rezovi trenutačno politički neizvedivi, financijska tržišta reagirala su višim kamatama na francuske obveznice. Dok je kamata na njemačke obveznice oko 2,7 posto, francuska vlada mora plaćati gotovo 3,5 posto kamata na svoj dug.

Nestabilna eurozona

Trebamo li, dakle, brinuti za stabilnost eura ako financije druge po veličini ekonomije europodručja izmaknu kontroli?

„Da, trebamo brinuti. Europodručje trenutačno nije stabilno“, kaže Friedrich Heinemann, ekonomist iz Leibnizova centra za europska ekonomska istraživanja u Mannheimu, iako dodaje da „nije zabrinut" zbog moguće kratkoročne dužničke krize u narednim mjesecima. „Ali moramo se zapitati kamo sve to vodi, ako se jedna velika zemlja poput Francuske, koja je posljednjih godina bilježila stalni rast omjera duga prema BDP-u, sada suočava i s političkom destabilizacijom“, rekao je za DW.

I druge velike ekonomije gomilaju rekordno visoke dugove i moraju prikupiti milijarde na tržištima kapitala. Ove jeseni, primjerice, Njemačka, Japan i SAD morat će izdati nove državne obveznice kako bi financirali svoje rashode – što je jedan od ključnih razloga zašto globalna tržišta obveznica ostaju pod pritiskom.

Jedini razlog zbog kojeg tržišta nisu još uznemirenija – odnosno zašto kamate na francuske obveznice ne rastu još više – jest nada da će Europska središnja banka (ECB) uskočiti i otkupiti francuske obveznice kako bi smirila tržište, smatra Heinemann. „Ali ta nada može biti varljiva, jer ECB mora paziti da ne ugrozi vlastiti kredibilitet.“

Francuska godišnje troši 67 milijardi eura samo na kamate. Istodobno je pod pritiskom jer se obvezala postupno smanjivati deficit u skladu s pravilima EU.

Uloga Europske komisije u stvaranju kaosa

Ali dio odgovornosti, smatra Heinemann, snosi i Europska komisija, jer je ona „pomogla stvoriti ovaj kaos". „Žmirili su na jedno, čak i na oba oka kada je riječ o Francuskoj. To su bili politički kompromisi vođeni strahom od jačanja populista“, rekao je, dodajući da je „Francuska već potrošila veći dio svojeg fiskalnog prostora. Njemačka je u daleko boljoj poziciji, s dovoljno manevarskog prostora“.

Prema Heinemannu, Francuskoj, kao i Njemačkoj, hitno su potrebne velike reforme socijalnog sustava i smanjenje državne potrošnje. Alternativa bi bili veći porezi – u zemlji koja već ima golemo porezno opterećenje i za građane i za gospodarstvo.

Zbog toga je Heinemann skeptičan da francuska politika može postići konsenzus između stranaka oko smanjenja duga. „S obzirom na to da populisti s lijeva i s desna jačaju, ne vidim da je to moguće. Centar se sužava. Zato sam pesimist kad je riječ o Francuskoj i ne vidim rješenje.“

Rizik od širenja krize

Za Andrewa Cunninghama, glavnog europskog ekonomista londonske tvrtke Capital Economics, rizici za druga europska tržišta za sada ostaju podnošljivi. „Za sada se čini da su problemi uglavnom ograničeni na Francusku, sve dok razmjeri francuskog problema ne postanu preveliki“, napisao je on u poruci svojim klijentima.

Ali on upozorava na scenarije u kojima bi se francuska kriza mogla znatno produbiti, čime bi porastao rizik od njezina širenja. „Uostalom, Francuska je druga po veličini ekonomija europodručja, s dubokim trgovinskim i financijskim vezama sa susjedima, a ujedno je i vodeća politička sila u EU“, podsjeća Cunningham, dodajući da bi kriza u Francuskoj mogla dovesti u pitanje samu održivost europskog projekta.

„Ne očekujemo krizu tog opsega u narednih godinu do dvije. Ali ako bi se dogodila, rizik od širenja postao bi mnogo ozbiljniji – i to bi bila stvar kojom bi se ECB morala baviti", rekao je.

Loš trenutak za političku krizu

Francuska kriza dolazi u trenutku kada je EU u sukobu sa Sjedinjenim Američkim Državama oko trgovinske politike, uključujući i veće poreze na američke tehnološke gigante – koje je predložila Francuska. Za EU je vrlo nepovoljan trenutak da djeluje oslabljeno političkim zastojem u svojoj drugoj po veličini ekonomiji.

Prema mišljenju Heinemanna, mnogi politički akteri u Francuskoj razmišljaju poput Trumpa, osobito na ljevici i desnici političkog spektra.

„Oni bi mogli pojačati pritisak na Europsku komisiju da uzvrati na Trumpove tarife europskim tarifama“, upozorava ekonomist, što bi „povećalo rizik od pravog trgovinskog rata“ i dodatno pogoršalo dužničku krizu zemlje.