Građevinskom sektoru bolno nedostaje radne snage

Prema podacima Financijske agencije u 2022. godini bilo je ukupno 20.488 građevinskih tvrtki, od toga 26 velikih, 172 srednjih i 20.290 malih i mikro tvrtki. Ostvareni ukupan prihod u graditeljstvu u 2022. godini bio je veći od 11 milijardi eura. Graditeljstvo ima udjel od 5,1 posto hrvatskom u BDP-u. Ostali sektorski pokazatelji također impliciraju rast aktivnosti u građevinarstvu, a posebno se ističe rast obujma građevinskih radova i udio u ukupnoj zaposlenosti. Prema posljednjim podacima kojima raspolažemo broj zaposlenih u djelatnosti građevinarstva u drugom kvartalu 2023. iznosio je 115.000 što je više od sedam posto ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj.

Od ukupno zaposlenih u građevinarstvu više od 79 posto zaposleno je u pravnim osobama, a 21 posto u obrtima. Usporedbe radi, broj zaposlenih u 2008. godine u građevinarstvu je bio 108.260, a u 2015. godini taj se broj smanjio na 68.676. Deficitarna zanimanja u građevinskom sektoru su: zidar, tesar, armirač, betonirac, zavarivač, fasader, monter građevinskih elemenata, rukovatelj građevinskim strojevima, klesar, rukovatelj kranom, stolar, radnik visokogradnje, radnik niskogradnje, monter cjevovoda, soboslikar i ličilac, krovopokrivač, građevinski tehničar, građevinski poslovođa, skladištar na gradilištu, strojni žbuker, vodoinstalater, elektroinstalater, instalater grijanja i klimatizacije, hidroizolater, monter metalnih konstrukcija, polagač keramičkih pločica, podopolagač, izolater, limar, bravar, elektromonter, električar održavanja, mehaničar strojeva i vozila, vozač miksera, vozač auto beton pumpe, vozač teretnog vozila, vozač teretnog vozila s prikolicom.

"Trenutno nedostaje nekoliko desetaka tisuća radnika. Sve je to povezano s optimizmom u građevinarstvu koji se nastavlja unatoč visokim troškovima gradnje, nedostatku kvalificirane radne snage i kontinuiranoj ekonomskoj neizvjesnosti. Posljedica je i priljeva sredstava EU koji pružaju potporu građevinskoj aktivnosti. Sve se to odražava i na tržište rada, gdje građevinske djelatnosti uz IT i uslužne djelatnosti povezane s turizmom predvode zapošljavanje. Nedostatak radne snage utječe na kvalitetu radova, rok izvođenja radova i prihvaćanje novih poslova. Kod naših gospodarstvenika bilježi se značajan mjesečni odljev kvalificiranih radnika, što stvara velike poteškoće u realizaciji i ispunjenju ugovorom preuzetih obveza. Mnogo je slučajeva gdje su tvrtke morale odbijati poslove jer nisu mogle osigurati dovoljan broj radnika", pojašnjava Mirjana Čagalj potpredsjednica HGK za graditeljstvo i promet, koja naglašava da se zaposlenici koji su otišli ne mogu nadomjestiti ni putem povjeravanja dijela poslova drugim izvođačima jer su gotovo svi suočeni s istim problemom.

"Izgubljena radna mjesta u graditeljstvu imaju za posljedicu značajno smanjenje kapaciteta građevinskih poduzeća, a time i njihove konkurentnosti na domaćem i stranom tržištu. Do ovog trenda je došlo nakon ulaska u EU i otvaranja granica, a posebno nakon liberalizacije tržišta rada u Njemačkoj. Nedostatak radnika s potrebnim znanjima i vještinama sve više će postajati ključni ograničavajući razvojni problem hrvatskog graditeljstva, ali i gospodarstva u cjelini", ističe Čagalj.

Iz godine u godinu se udio stranih radnika u ukupnom broju radnika u sektoru građevinarstva kontinuirano povećavao. Tako su, prema izdanim dozvolama za rad, strani radnici 2016. godine činili 0,6 posto radne snage u sektoru, u 2018. taj postotak se popeo na 10,5 posto, 2020. na 23,5 posto, a 2022. godine na čak 39 posto. U posljednjih nekoliko godina vidljiv je konstantan trend rasta uvoza radnika u graditeljstvu omogućen odlukama Vlade RH; od nula koliko je bilo 2015. do gotovo više od 33 tisuće radnih dozvola u 2020. godini. Strani radnici zaposleni u našim građevinskim tvrtkama dolaze iz zemalja u našem okruženju: BiH, Srbija, Kosovo, Makedonija i Albanija te iz udaljenijih zemalja: Ukrajine, Maroka, Egipta i Turske. U posljednje vrijeme sve je više radnika koji dolaze iz dalekih zemalja kao što su Uzbekistan, Nepal, Indija, Bangladeš i Filipini.

Velika je potreba za kvalificiranim radnicima, posebno u području srednje i više stručne spreme, a procjena je da će daljnja potražnja za radnicima rasti. Najtraženija zanimanja su zidar, tesar, armirač, keramičar...

"Što se tiče stranih radnika, tvrtke imaju najbolja iskustva s radnicima iz Bosne i Hercegovine te dijelom iz Makedonije i Srbije. Kod njih nema jezične barijere, radnici imaju potrebne vještine i usvojene radne navike i radnu etiku te ih stoga naše građevinske tvrtke vrlo rado zapošljavaju. Problem je što radnika iz našeg okruženja gotovo više i nema na tržištu. Kratkoročno problem rješavamo uvozom stranih radnika. Dugoročno rješenje problema stručne radne snage ipak ne leži u uvozu stranaca. S obzirom na to da nije izgledno da će se u kratkom roku popraviti raspoloživost građevinskih stručnjaka na domaćem tržištu, treba započeti s drugim mjerama radne politike", ističe Mirjana Čagalj.

Čagalj napominje da je problem i u neusklađenosti između onoga što nudi obrazovni sustav i potreba tržišta rada, a posljedično se time javlja i nedostatak kvalificirane radne snage. Dodaje da to jasno pokazuje kako trenutno ne postoji kvalitetan i konzistentan sustav informacija o obrazovnim i kvalifikacijskim potrebama. Kako bi se to promijenilo, Čagalj kaže da treba osigurati učinkovito ulaganje u obrazovni sustav dualnog i cjeloživotnog usavršavanja na svim razinama.

"Jedno od rješenja ovog problema je dualno obrazovanje, ali i ostale obrazovne aktivnosti u suradnji s ministarstvima i državnim tijelima te popularizacija i afirmacija nepopularnih građevinskih zanimanja. Odnosi se na oblik strukovnog obrazovanja koji kombinira učenje u ustanovi i u gospodarskome subjektu odnosno na radnome mjestu. Ako učenici već od početka srednjoškolskog obrazovanja budu u poziciji primanja plaće za svoje buduće zanimanje za koje se školuju i to u okviru poduzeća koje je njihov potencijalni poslodavac, zasigurno se mogu očekivati puno bolji rezultati, kako u pogledu opredjeljivanja mladih za građevinska zanimanja tako i u pogledu njihove bolje stručne osposobljenosti za odabrana zvanja. Često zaboravljamo da je ulaganje u obrazovanje jedan od ključnih indikatora koji pokazuje napor jedne države da teži razvoju", naglašava potpredsjednica HGK.