Hrvatski javni dug na 56,5% BDP-a

Prema dostupnim podacima, na kraju prosinca 2025. dug opće države iznosio je 56,5% BDP-a. U odnosu na isto razdoblje 2024. udio duga u BDP-u smanjen je za 0,3 postotnih bodova. Iako dug u apsolutnom iznosu raste, smanjenje ovog relativnog pokazatelja zaduženosti rezultat je nastavka snažnog rasta nominalnog BDP-a, ključnog u nazivniku jednadžbe pokazatelja javnih financija, koji je još uvijek pod snažnim utjecajem rasta cijena i posljedično razmjerno visokog deflatora. S obzirom na geopolitičke okolnosti i posljedično usporavanje realnog rasta gospodarske aktivnosti uz rastuće inflatorne pritiske u ovoj godini očekujemo stabilizaciju udjela duga u BDP-u oko razina iz 2025.

Rast duga opće države na godišnjoj razini u promatranom razdoblju posljedica je najvećim dijelom rasta zaduživanja središnje države (+3 mlrd. ili 6,2% u odnosu na kraj 2024.). Na kraju prosinca 2025. jedanaesti mjesec zaredom rast bilježi i dug lokalne države koji je ubrzao na 17,8% godišnje pri čemu dvoznamenkasti rast u ovoj kategoriji traje od lipnja 2025. Fondovi socijalne sigurnosti nastavljaju bilježiti negativne godišnje promjene (-31,1% u prosincu 2025.). Središnja država s ukupnim dugom od 51,3 mlrd. eura čini oko 98% ukupnog javnog duga.

Uz napomenu da su podaci o strukturi duga opće države po glavnim dužničkim instrumentima i ročnosti duga dostupni samo za nekonsolidirani dug opće države, u strukturi duga prevladavaju dugoročni dužnički instrumenti (obveznice) na koje se odnosi oko 65%. Slijede krediti i depoziti te na kraju kratkoročni dužnički vrijednosni papiri. Nekonsolidirani dug čini maastrichtski dug uvećan za međusobna dužnička potraživanja između jedinica u sektoru opće države.

Prema podacima o strukturi duga, na kraju prosinca 2025. na domaće sektore odnosilo se 70,6% duga konsolidirane opće države, a 29,4% na inozemstvo. Udio domaće komponente javnog duga u ukupnom dugu opće države kontinuirano se povećava, a još je krajem 2016. premašio 60%. Taj se udio s ulaskom u jedinstveno valutno područje približio razini od 70% oko koje se i trenutno nalazi, odražavajući višegodišnji trend jačanja domaće komponente zaduživanja. Očekujemo da će u narednim godinama udio unutarnje komponente javnog duga ostati relativno stabilan, a njegovo moguće odstupanje od trenutnih razina bit će, uzimajući u obzir potrebe za financiranjem, posljedica kretanja prinosa na domaćem i inozemnom tržištu te interesa investicijske javnosti (domaćih i stranih institucionalnih investitora kao i sektora građanstva na domaćem tržištu).

U okruženju povećane neizvjesnosti i pogoršanih gospodarskih izgleda, izgledno je da će vlada nastaviti intervenirati u slučaju značajnijeg rasta troškova energije za kućanstva i poduzeća, što bi se nepovoljno odrazilo na fiskalna kretanja. Istodobno, ograničena fleksibilnost rashodne strane proračuna smanjuje mogućnost brze prilagodbe, dodatno naglašavajući važnost održavanja fiskalne discipline (osobito u „dobrim“ vremenima) uz ciljane, privremene mjere za ublažavanje nepovoljnih šokova. Iako fiskalni pokazatelji Hrvatske i dalje relativno dobro stoje u usporedbi s državama europodručja, to je ponajprije posljedica solidnog nominalnog rasta BDP-a. Prostor u pogledu proračunskog deficita ostaje sužen (oko 3% BDP-a u 2025.), dok relativno niska razina javnog duga ipak pruža prostor za fiskalni odgovor ako bude potrebno. Za ovu godinu očekujemo deficit od 3,2% BDP-a i javni dug na razini od 56,7% BDP-a.

Struktura financiranja prema važećem planu trebala bi ostati razmjerno uravnotežena, uz oslanjanje na kratkoročne instrumente i sredstva iz EU fondova, dok će se preostale potrebe pokrivati izdanjima na tržištima kapitala. U drugoj polovici 2026. dospijeva oko 2 mlrd. eura obveznica na domaćem tržištu, uz planirano refinanciranje u iznosu od oko 2,5 mlrd. eura, što odražava povećane potrebe za financiranjem. Očekuje se i daljnje uključivanje kućanstava na tržište kapitala. Iako ove godine nema dospijeća euroobveznica, izdanje na inozemnom tržištu već je realizirano u veljači. Obzirom na geopolitička kretanja, ne isključujemo mogućnost dodatnog zaduživanja. Uvjeti financiranja mogli bi se dodatno zaoštriti uslijed očekivanog rasta referentnih kamatnih stopa što implicira više troškove zaduživanja. U kombinaciji s rastućim proračunskim potrebama, to pojačava pritiske na fiskalnu poziciju, dok ograničena fleksibilnost rashoda sužava prostor za reakciju, naglašavajući važnost opreznog upravljanja dugom i očuvanja stabilnosti javnih financija.