Hrvatskoj će trebati barem dvije-tri godine da dostigne razinu iz 2019.

Realna godišnja stopa pada iznosila je 7% prema originalnim podacima. Prema sastavnicama BDP-a pad je zabilježen u većini kategorija izuzev bruto investicija u fiksni kapital, izvoza roba i državne potrošnje koje su s pozitivnim stopama rasta ublažile negativna kretanja.

Sezonski prilagođeni tromjesečni BDP u odnosu na prethodno razdoblje pokazuje usporavanje pozitivne stope promjene na 2,7% što je bilo i očekivano budući da je posljednje tromjesečje započelo uz pogoršanje epidemiološke situacije koje je zbog prijetnje održivosti zdravstvenog sustava rezultiralo ponovnim uvođenjem restriktivnih epidemioloških mjera. U odnosu na isto tromjesečje 2019. BDP je realno niži za 7,1%.

Na navedena kretanja upućivale su objave visokofrekventnih pokazatelja za četvrto tromjesečje 2020. u kojem je trgovina na malo, unatoč pogoršanju raspoloženja potrošača zabilježila nešto umjereniji pad na godišnjoj razini (-2,2%). Dijelom je to moguće objasniti blažim epidemiološkim mjerama u usporedbi s očekivanjima i dinamikom razvoja epidemije u posljednjem tromjesečju. Takav je pristup zasigurno ublažio možebitne i potencijalno veće negativne učinke na gospodarsku aktivnost. Ipak zamjetno je pogoršanje u prosincu kada je uz izostanak prosinačkog turizma smanjena i predblagdanska potrošnja, pri čemu je kupovna moć očuvana rastom plaća (uglavnom u javnom sektoru) te s daljnjim potporama Vlade za zaposlene u poduzećima pogođenim krizom čime se zamjetno ublažio udar na tržište rada. Industrijska proizvodanja u istom periodu godišnje je zabilježila rast na tromjesečnoj razini od 5,4%.

Stoga je pad predvođen padom izvoza i to usluga te je uz smanjenje osobne potrošnje najveći negativan doprinos smanjenju obujma BDP-a u četvrtom tromjesečju došao upravo od pada izvoza roba i usluga. Najveća sastavnica BDP-a, osobna potrošnja, usporila je s godišnjom stopama pada na 4,5%. Uz 9,8% niži izvoz roba i usluga, pri čemu je izvoz usluga zabilježio dvoznamenkasti pad od 35%, uvoz roba i usluga pao je po godišnjoj stopi od 7,6%, prevođen padom uvoza usluga (-25,9% na godišnjoj razini)

S druge strane, ohrabruju kretanja kod investija u bruto fiksni kapital koja su, nakon dva tromjesečja negativnih kretanja zabilježile godišnji rast od 4,2%. Dinamika rasta konačne potrošnje države zabilježila je blago ubrzanje realne godišnje stope na 1,6%.

Na razini cijele 2020. bruto domaći proizvod realno je niži za 8,4%. u odnosu na 2019.

U usporedbi s zemljama u okruženju, Hrvatska je, prema sezonski prilagođenim podacima na godišnjoj razini, s realnom godišnjom stopom od -7,1% zabilježila najsnažniji pad. Primjerice, gospodarstva Bugarske i Češke pala su u istom razdoblju realno za 3,8% odnosno 5% godišnje dok su stope pada u Poljskoj i Rumunjskoj iznosile -2,8% odnosno -1,7%, a u Slovačkoj -2,7%.

Prema proizvodnoj metodi realni pad bruto dodane vrijednosti u razdoblju od rujna do prosinca 2020. u odnosu na isto razdoblje 2019. iznosio je -5,8%. Na pad BDV–a očekivano je utjecao snažan pad realne dodane vrijednosti u djelatnosti Trgovina na veliko i na malo, prijevoz i skladištenje, smještaj, priprema i usluživanje hrane. Najveći doprinos rastu tromjesečnog BDV-a u četvrtom tromjesečju ostvaren je u djelatnosti Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo (+6,4) dok je, očekivano, Građevinarstvo nastavilo s pozitivnim stopama (+4,3% u posljednjem tromjesečju 2020.).

U ovoj godini početak pozitivnih godišnjih stopa rasta gospodarske aktivnosti očekujemo u drugom tromjesečju, ali bi snažniji zamašnjak trebao biti vidljiviji tek u drugoj polovici godine. Oporavak će se oslanjati na ponovno oživljavanje turizma, osobnu potrošnju i investicije poduprte sredstvima iz EU. Prognozirana stopa rasta od 5,1% izložena je negativnim rizicima. Projekcija se naime, osim na učinku baznog razdoblja, temelji na obuzdavanju pandemije u prvoj polovici godine i snažnoj iskoristivosti potencijalno raspoložih europskih sredstava.

Međutim, solidna očekivanja i prisutni optimizam treba uzeti s visokom dozom opreza jer je teško prognozirati vremenski horizont obuzdavanja pandemije. Ostaje također činjenica da je Hrvatska jedna od najpogođenijih država u EU te da će i uz ovakve prognoze trebati barem dvije do tri godine da dosegne razinu iz 2019.

Naposljetku, sam oporavak u 2021. godini neće otkloniti strukturne probleme koji još uvijek čekaju da budu riješeni. Snažnije institucionalno okruženje kroz jačanje efikasnosti i kvalitete javnih usluga te jačanje vladavine prava nužan su preduvjet za stvaranje povoljnog poslovnog okruženja te općenito za održiv rast i razvoj. U suprotnom, Hrvatska će i dalje polagano zaostajati za usporedivim tržištima i bivati ranjiva na neizbježne vanjske i nepredvidive šokove.