Inflacija najjače udara na siromašne, HMPS traži povećanje minimalnih naknada

Udio siromašnih u Hrvatskoj godinama se kreće između 18 i 20 posto, a u novom kontekstu inflacije i rasta cijena taj bi broj mogao dodatno porasti, rekao je Hini potpredsjednik HMPS-a i redoviti profesor na Katedri za socijalnu politiku zagrebačkog Pravnog fakulteta Zdenko Babić.

Siromašnima inflacija značajno viša od 13 posto

Inflacija izazvana pandemijom i ratom u Ukrajini ne pogađa sve jednako - prosječna godišnja stopa u Hrvatskoj iznosi oko 13 posto, pri čemu su najviše poskupjeli prehrambeni proizvodi, mnogi od njih gotovo i 30 posto.

Babić ističe da siromašni u strukturi troškova najviše izdvajaju za prehranu, tako da je njima inflacija značajno viša od 13 posto.

Povećanje minimalne naknade s 800 na 1000 kuna na početku godine samo je anuliralo inflaciju iz ranijih godina, jer se naknada nije povećavala od 2014. godine, dok je inflacija u tekućoj godini nastavila ubrzano rasti.

"Ne reagiramo adekvatno kod naknade za najsiromašnije", smatra Babić i napominje da je Vlada reagirala povećanjem vaučera za struju i plin pa je to smjer u kojem treba ići i s naknadama.

Univerzalni kriterij određuje da su siromašni oni ljudi koji imaju manje od 60 posto medijalne neto plaće, koja je u rujnu iznosila 6500 kuna, dok su u skupini ekstremno siromašnih oni s dohotkom manjim od 40 posto medijalne neto plaće, a takvih je 7,5 posto.

Babić upozorava da je siromaštvom značajnije pogođeno urbano stanovništvo, što se ne vidi u statistikama koje bilježe samo dohodak, a ne i naturalnu proizvodnju, kojom se pomažu umirovljenici u ruralnim sredinama.

Nije svejedno živite li s mirovinom od 2000 kuna u stanu u Zagrebu, gdje morate kupovati sve, ili u kući s vrtom u kojem možete proizvoditi voće i povrće. Seosko stanovništvo je u tom smislu manje ranjivo, ali im s druge strane nisu na dohvat socijalne usluge, kaže Babić.

U Hrvatskoj su siromaštvu najviše izložene osobe niskog obrazovanja (osnovna škola i niže), nezaposleni, osobe koje žive u samačkim kućanstvima, jednoroditeljske obitelji, osobe starije životne dobi i umirovljenici s niskim mirovinama.

Smanjivanje siromaštva kroz fiskalnu politiku, integraciju i zapošljavanje

Babić naglašava da ima dosta prostora za unapređenje mjera za ublažavanje siromaštva - država raspolaže s puno poteza kojima može smanjivati siromaštvo, a najznačajnija je fiskalna politika kojom se mogu ublažiti nejednakosti kroz poboljšanje sustava socijalnih naknada za siromašne.

Također, Vlada može suzbijati siromaštvo efikasnijim programima integracije i zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih kroz mjere aktivne politike zapošljavanja.

Solidarnost među građanima u Hrvatskoj je još uvijek dosta visoka pa bi trebalo taj potencijal pretočiti u konkretnije, izdašnije i efikasnije socijalne programe. Za njihovo kreiranje i financiranje presudni su državne institucije i izražena politička volja, poručuje Babić.

Značajan doprinos putem raznih programa - od pučkih kuhinja do prenoćišta i prihvatilišta za beskućnike, daju razne ustanove i udruge, poput Crvenog križa, Katoličke crkve i Caritasa, udruga civilnog društva, mreže socijalnih samoposluga, Hrvatske mreže za beskućnike...

Kada se usporedi rasprostranjenost siromaštva u Hrvatskoj s drugim zemljama članicama EU-a, pokazuje se da Hrvatska s 19,2 posto građana u riziku siromaštva bilježi veću rasprostranjenost siromaštva od EU27 prosjeka, koji iznosi 16,8 posto.

Siromaštvo je manje prisutno u Češkoj, Finskoj i Sloveniji, gdje je između osam i 11 posto građana u riziku siromaštva, te skandinavskim zemljama, Njemačkoj i Austriji.

S druge strane, veća rasprostranjenost siromaštva sa stopama preko 20 posto prisutna je u Bugarskoj, Rumunjskoj, baltičkim zemljama, Grčkoj, Italiji i Španjolskoj.

Drastične razlike u siromaštvu: Panonska Hrvatska čak 27 posto, Grad Zagreb 11,6 posto

Po podacima Državnog zavoda za statistiku, stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj bilježi drastične razlike u odnosu na pojedine statističke regije - dok za Panonsku Hrvatsku iznosi 27 posto, za Sjevernu Hrvatsku 18,5 posto, a za Jadransku Hrvatsku 18,1 posto, u Gradu Zagrebu je samo 11,6 posto.

U kućanstvima bez uzdržavane djece najviše stope rizika od siromaštva su u jednočlanim kućanstvima, ponajviše u onima s osobama u dobi od 65 ili više godina.

Prag rizika od siromaštva za kućanstvo s dvije odrasle osobe s dvoje djece u 2021. iznosio je 76.568 kuna.

Prema dobi i spolu, stopa rizika od siromaštva lani je bila najviša kod osoba u dobi od 65 ili više godina - 32,4 posto. U toj je dobnoj skupini stopa rizika od siromaštva kod žena iznosila 37 posto, a muškaraca 25,9 posto.

Svaka peta osoba u Hrvatskoj bila je prošle godine u riziku od siromaštva, što je oko 817.000 ljudi.