Na mjesečnoj razini, javni dug porastao je za 1,7 mlrd eura (+3,2%) što je posljedica povećanja inozemne komponente uslijed izdanja 2 mlrd. eura euroobveznica na međunarodnom tržištu kapitala u veljači ove godine.
Rast duga opće države na godišnjoj razini u promatranom razdoblju posljedica je najvećim dijelom rasta zaduživanja središnje države (+2,95 mlrd. ili 5,8% u odnosu na kraj veljače 2025.). Na kraju veljače trinaesti mjesec zaredom rast bilježi i dug lokalne države pri čemu je stopa rasta blago usporila s 19,7% u siječnju na 19,2% godišnje u veljači pri čemu dvoznamenkasti rast u ovoj kategoriji traje od lipnja 2025. Fondovi socijalne sigurnosti nastavljaju bilježiti negativne godišnje promjene (-28,2 u veljači 2026.). Središnja država s ukupnim dugom od 53,4 mlrd. eura čini oko 98,7% ukupnog javnog duga.
Uz napomenu da su podaci o strukturi duga opće države po glavnim dužničkim instrumentima i ročnosti duga dostupni samo za nekonsolidirani dug opće države, u strukturi duga prevladavaju dugoročni dužnički instrumenti (obveznice) na koje se odnosi oko 65%. Slijede krediti i depoziti te na kraju kratkoročni dužnički vrijednosni papiri. Nekonsolidirani dug čini maastrichtski dug uvećan za međusobna dužnička potraživanja između jedinica u sektoru opće države.
Prema podacima o strukturi duga, na kraju veljače na domaće sektore odnosilo se 68,6% duga konsolidirane opće države, a 31,4% na inozemstvo. Udio domaće komponente javnog duga u ukupnom dugu opće države kontinuirano se povećava, a još je krajem 2016. premašio 60%. Taj se udio s ulaskom u jedinstveno valutno područje približio razini od 70% oko koje se i trenutno nalazi, odražavajući višegodišnji trend jačanja domaće komponente zaduživanja. Očekujemo da će u narednim godinama udio unutarnje komponente javnog duga ostati relativno stabilan, a njegovo moguće odstupanje od trenutnih razina bit će, uzimajući u obzir potrebe za financiranjem, posljedica kretanja prinosa na domaćem i inozemnom tržištu te interesa investicijske javnosti (domaćih i stranih institucionalnih investitora kao i sektora građanstva na domaćem tržištu).
Iako fiskalni pokazatelji Hrvatske i dalje relativno dobro stoje u usporedbi s državama europodručja, to je ponajprije posljedica solidnog nominalnog rasta BDP-a. Glavni fiskalni rizici u 2026. i 2027. proizlaze iz geopolitičkih napetosti, usporavanja rasta nakon završetka investicijskog ciklusa NPOO‑a te strukturnih slabosti poput ograničene diversifikacije gospodarstva i nepovoljnih demografskih trendova. U takvim uvjetima, fiskalna politika mora ostati dovoljno prilagodljiva da odgovori na potencijalne šokove, ali i dovoljno disciplinirana da očuva vjerodostojnost i stabilnost javnih financija. Ključni izazov bit će održati stabilnost u uvjetima suženog fiskalnog prostora, uz istodobno očuvanje kapaciteta za odgovor na rizike koji se mogu materijalizirati iznenada i s potencijalno snažnim makroekonomskim učinkom. Za ovu godinu očekujemo javni dug na razini od 56,7% BDP-a.
