Michel je u petak predstavio tzv. "pregovaračku kutiju", svoj prijedlog za VFO i prijedlog plana za oporavak, koji će biti podloga za raspravu na sastanku na vrhu čelnika zemalja članica krajem sljedećeg tjedna.
Čelnici zemalja članica pokušat će postići dogovor na sastanku na vrhu u sljedeći petak i subotu, 17. i 18. srpnja, a ne isključuje se mogućnost da bude produljen i na nedjelju. To će biti njihov prvi fizički sastanak nakon onoga u veljači. Ne postigne li se dogovor, vjerojatno će se održati još jedan samit ovoga mjeseca, a kao mogući datumi spominju se 27. i 28. srpnja.
Michel predlaže nešto manji Višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2021. do 2027. godine, 1074 milijardi eura, 26 milijardi eura manje o prijedloga Komisije. To je ustupak tzv. štedljivoj četvorki, Austriji, Danskoj, Nizozemskoj i Švedskoj, koje imaju najviše primjedbi kako na visinu proračuna i plan za oporavak tako i na prijedlog da se najveći dio fonda za oporavak dodijeljuje kao bespovratna pomoć.
Te četiri zemlje najviše su pridonijele neuspjehu zadnjeg pokušaja dogovora o VFO-u 20. 21. veljače, kada se nije ni nazirala nadolezeća opasnost od pandemije kovida-19.
Michel je tada predlagao proračun u iznosu od 1094,8 milijardi eura, dok je Komisija 2018. predložila 1135 milijardi eura.
No, to je bilo prije pandemije koronovirusa koja će gurnuti europsko gospodarstvo u najdublju recesiju u povijesti i zbog čega su svi u Europskoj uniji zaključili da se u takvim izvanrednim okolnostima moraju poduzeti izvandrene mjere. I Komisija je 27. svibnja izišla s novim prijedlogom. Predložila je novi iznos za sedmogodišnji proačun od 1100 milijardi, 35 milijardi manje u odnosu na prijedlog iz 2018. goine, ali i dodatni plan za oporavak od posljedica pandemije covida-19 u visini od 750 milijardi eura, 500 milijarde kroz bespovratnu pomoć najpogođenijim zemljama i 250 milijardi kroz povoljne zajmove.
Do tih 750 milijardi eura svježeg novca došlo bi se tako što bi se Komisija povoljno zadužila na financijskim tržištima koristeći svoj najviši mogući kreditni rejting. To je zasad jedino oko čega se sve zemlje članice slažu, svjesne da bi izostanak snažnih i dosad nezabilježenih poteza mogao ugroziti i samu opstojnost Unije.
Oko svega ostaloga postoje razlike u stajalištima zemalja članica - visine VFO-a i plana za oporavak, omjera bespovratne pomoći i zajmova, uvjeta za korištenje sredstava, alokacijskih kriterija.
Štedljive zemlje protiv su toga da se dodijeljuje bespovratna pomoć, nego traže da se pomoć daje kroz povoljne zajmove koje bi vraćale zemlje korisnice, a ne Unija kao cjelina. To je s druge strane neprihvatljivo najteže pogođenim zemljama poput Italije, koje imaju ionako visoki javni dug i s novim zaduženjima njihovi dugovi bi odletjeli u nebo.
O prijedlogu Komisije čelnici EU-a prvi put su razgovorali 19. lipnja na video-konferenciji. Predsjednik Europskog vijeća Michel nakon toga počeo je s konzultacijama sa čelnicima svih zemalja članica i rezultat tih njegovih razgovora je ova pregovaračka kutija.
Michel je ponudio još jedan ustupak bogatijim zemljama, Danskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Austriji i Švedskoj - zadržavanje rabata, to jest smanjenja njihova doprinosa europskom proračunu. Sustav rabata je uveden kako bogatije članice ne bi uplaćivale nesrazmjerno više u odnosu na svoj bruto nacionalni dohodak. Za svaku od ovih zemalja Michel je predložio paušalni iznos za koji bi se smanjio njihov doprinos proračunu.